Žene su puno utjecale na moj život. Ne prestajem se diviti njihovoj snazi i blagosti

U “Uspjehu”, prvoj seriji na hrvatskom u HBO-ovoj produkciji, glumit ću jako brutalnog tipa koji ne preza ni pred čim da bi se zadržao u krugu moći i novca. Preko jednog takvog pijuna, vidimo što je sve potrebno kako bi njegov šef i moćnik kao što je Lujo Kralj održao svoj status uglednog biznismena. Brutalac kojeg igram zove se Jan Lubrić i, iako se njegovo prezime nigdje u seriji ne spomene, može poslužiti kao zgodan moment i ilustracija da je riječ o liku koji omogućava da sve prođe podmazano i bez problema , smije se glumac zagrebačkog HNK Mislav Čavajda, koji je dio probrane ekipe glumaca koju je redatelj Danis Tanović uvrstio u podjelu HBO-ova projekta.

Redatelj kuler

“Uspjeh” je najavljen kao serija koja donosi mračan uvid u različite strukture današnjeg društva kroz životne priče običnih ljudi koje je isto to društvo gurnulo preko ruba, a Čavajda igra jednu od većih uloga. Redatelj Tanović je oskarovac, redatelj “Ničije zemlje”, i Čavajdi je ovo prvo iskustvo rada s njim nakon što je snimio više od 20 televizijskih i filmskih projekta, počevši od prve domaće sapunice pa do sitcoma kao što je “Kud puklo da puklo” ili dramskih serija kao što je “Počivali umiru”.

- Moram priznati da dugo nisam surađivao s jednim takvim kulerom kao što je Tanović. Naime, riječ je o redatelju koji, bez obzira na to kakvi ga izazovi tog dana čekaju na setu, uspijeva zadržati nevjerojatan stupanj mirnoće i, barem na van, privida da sve konce drži u svojim rukama. Takvom držanju vjerojatno ne odmaže ni svijest da ima Oscara u džepu, a njegova sigurnost i mirnoća prelijevaju se na sve suradnike i omogućavaju najproduktivnije funkcioniranje filmskog seta. Uz to, osjećate da vjeruje u vas i da mu se možete prepustiti do kraja.

U procesu je jasno da je riječ o velikom redatelju, svjetskog kalibra, i ne mogu vam opisati koliko sam mu zahvalan i sretan što mi se dogodio u karijeri - kaže Čavajda te spominje i “Drugi plan” na čelu s Nebojšom Tarabom i Miodragom Silom, koji svakim svojim projektom na domaćem terenu potvrđuju svjetski standard TV produkcije, ispod kojeg se, smatra, više ne bi ni trebalo spuštati u domaćoj proizvodnji.

Čavajda s Juditom Franković

Obiteljska saga

HNK Zagreb priprema za 30. prosinca, što je svake sezone datum kad nacionalno kazalište izlazi s domaćom dramskom premijerom, novi tekst Mire Gavrana “Svaki tvoj rođendan”.

- Radi se o obiteljskoj sagi koja se proteže od 50-ih godina prošlog stoljeća do danas. Unutar toga pratimo glavni lik Marjana, svaki put u situaciji proslave njegovih rođendana, njegovo odrastanje, zaljubljivanje, borbu za svoje ja, razočaranja u međuljudske odnose... Ja utjelovljujem lik Borisa, Marjanova najboljeg prijatelja, koji uz sve likove koji se izmjenjuju na njegovu putu predstavlja jednu od rijetkih konstanti njegova života.

Dakle, to je prijatelj koji, bez obzira na to koliko Marjan ulaže u njihovo prijateljstvo, ostaje uz njega čitav život i time predstavlja onu tihu snagu koja Marjana održava na površini - objašnjava novu premijeru glumac koji se u teatru pokazao kao vješt tumač šireg spektra likova, a neke od dosad istaknutijih uloga su mu uloga Leonea u “Glembajevima” u HNK Ivana pl. Zajca, zatim Dioniza u predstavi “Bakhe” redatelja Olivera Frljića, koju su pratili skandali pokušaja zabrane, a za koju je nagrađen na Međunarodnom festivalu malih scena Rijeka, uloga Edipa u Dubrovniku za koju je dobio Orlanda, a bio je i Orsat u “Dubrovačkoj trilogiji”, što je amblematska uloga repertoara Igara te ju je nekoć glumio Tonko Lonza.

Posljednja koju je tumačio u zagrebačkom HNK bila je uloga dobrog Edgara u “Learu”.

- Borio sam se sa svakim likom, a najviše sa samim sobom u relaciji s likom koji predstavljam. U posljednje vrijeme to je bio Edgar u ‘Kralju Learu’. Nije mi isprve bilo jasno što je potrebno da jedan takav lik, u situaciji u kojoj ga njegov otac, zbog krive optužbe i bez mogućnosti da se obrani, protjeruje, uspije pronaći snagu ne samo da spasi samog sebe i izgradi se u jednu drugačiju, bolju osobu nego i da tada oslijepjelog oca natjera da napokon ‘progleda’. Odgovor se nalazio u snazi jedne zbiljske, bezuvjetne ljubavi - reći će o angažmanu u Shakespeareovu komadu u režiji Janusza Kice.

Čavajda s Ivom MIhalić

Mentorice

Rođen 1980. u Zagrebu, Mislav Čavajda je kao dječak pohađao dramski studio Zvjezdane Ladike. Nakon srednje škole upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, iz ljubavi prema majci koja danas radi u zagrebačkom javnobilježničkom uredu. Kasnije je ipak odustao i vratio se vlastitim željama, upisavši Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 2009. godine. No, koju je ulogu u njegovim preferencijama imao njegov otac, umirovljeni socijalni radnik i čovjek silno vezan za glazbu, budući da Čavajda i ima plesnog ritma u nogama, pa uz to i slika, fotografira te na Instagramu objavljuje male umjetničke fotografije?

- Tata je za radnog staža socijalnog radnika bio vrlo angažiran i emotivno potpuno predan svojoj profesiji. Možda i previše! Ponosan sam beskrajno na njega jer dandanas susrećem ljude koji mi ukazuju na to koliko im je pomagao. Mislim da sam od oca naslijedio emotivnost, koja se provlači u mom privatnom i profesionalnom životu. Iako su i otac i majka završili pravni fakultet, oboje su imali izraženu potrebu za konzumiranjem umjetnosti. Međutim, mojoj sestri i meni nastojali su pružiti što bolju budućnost i možda se zato nisu mogli ostvariti i profesionalno u tom nekom smjeru. U tom smislu, ja sam možda produžetak njihove neostvarene priče i uvijek se nadam da će biti dovoljno prilika da ih učinim ponosnima - govori o obitelji glumac, koji na Instagramu ima pažljivo odabrane umjetničke fotografije na kojima je i s nekima od kolegica.

- Žene su na neki način imale jako velik utjecaj na čitav moj život. Divio sam se uvijek kako mogu biti tako blage, ranjive, a istodobno iz te ranjivosti odašiljati i nevjerojatnu snagu. Takve su mi bile i kolegice i mentorice: Ana Karić, Jadranka Đokić, Judita Franković, Doris Šarić Kukuljica, Mani Gotovac... i, kao takve, bile su snažna inspiracija i poticaj u stvaranju nekih od mojih najznačajnijih uloga - govori o utjecaju žena umjetnik čijim je fotografijama prethodio kist. U ranim Čavajdinim danima Mladen Kušec snimio je, naime, dokumentarac o budućem glumcu kao slikarskom čudu od djeteta.

Čavajda s Anom Begić

Mali crtač

- Kao dijete sam bio prilično sramežljiv i povučen. Međutim, iza toga se skrivao nevjerojatno bogat unutarnji svijet kojem je samo trebao medij putem kojeg će izaći van. Slikanje je bio prvi takav medij i ono je moj drugi, možda čak i prvi jezik. U razdoblju od šeste do osme godine po cijele sam dane sjedio nad papirom i gotovo opsesivno ‘pričao’ putem pastela. Pred kraj tog perioda krenuo sam u dramski studio. Volio sam jako film, mama me često vodila u kazalište i taj moj unutarnji svijet nekako se prirodno prelio u novi, glumački medij. I danas me još u glumi privlači ideja da kroz svaki lik imaš priliku otkriti neke paralelne mogućnosti samog sebe, dakako, ako si spreman razvijati se kao čovjek i unutar jednog tijela na neki način proživjeti više života - tumači privlačnost glume.

Iduće je godine kinopremijera filma “Dom” Darija Pleića u kojem Mislav Čavajda i Judita Franković tumače par koji će doživjeti deložaciju. Što možemo iz te filmske igre iščitati o načinu na koji financijska propast utječe na neki intimni odnos?

- Film daje intiman uvid u odnos jednog mladog bračnog para s djetetom, pritisnutog teškom životnom situacijom deložacije. Radi se o problemu koji je kod nas sveprisutan, ali, nažalost, uvijek čitamo u novinama samo o epilogu takvih situacija. U filmu ta situacija počne među njima stvarati razdor, guši mogućnost tjelesnog i emotivnog zbližavanja, otvara prostor nepovjerenja. Vidjet ćemo jesu li u stanju sve to nadvladati, sagledati širu sliku i vratiti se jedno drugome - zaključuje Čavajda.