KAZALIŠNI HIT

ZABAVNA, OTPRVE PRIVLAČNA, SOFISTICIRANE DRAMATURGIJE... Kazališni kritičar Jutarnjeg zaključio: ovo je ponajbolja predstava sezone u Zagrebu!

Četiri protagonistice i jedan protagonist iznose na svjetlo svoju pomućenu intimu zalivenu alkoholom

Razveseli me uvijek više dobra predstava u nezavisnoj, privatnoj produkciji nego ona u javnim kazalištima.

“Brodolomke”, u režiji Krešimira Dolenčića, ponajbolja je komercijalna, apolitična i satirična, štoviše tragikomična predstava, ove sezone u Zagrebu. Praizvedena je potkraj rujna, igrala je u Koprivnici, a sad se udomila u zagrebačkom Kazalištu Vidra. Briljira Luka Petrušić u ulozi pomućena terapeuta medicinara, a među izvrsnim kreacijama glumica najteža je Darije Lorenci Flatz, koja nas solo uvodi u zbivanje, na gotovo praznoj sceni, u čijem su dnu poredana četiri paravana, što se poput igraćih karti preokreću i sugeriraju životne situacije.

Eskapistički hepiend

Ako ona ne pogodi pravi ton, smjesta ne “kupi” publiku, predstava će zaškripiti možda i trajno. Međutim, glumica i prije nego što progovori već je u stanju koje će nas zaokupiti te počinje s toliko koncentrirane energije da te odmah zainteresira za svoj slučaj.

Predstava nije jedino zabavna, naoko jednostavna, otprve privlačna, nego i prosvjećuje, sofisticirane je dramaturgije, katarzu donosi nenametljivo, glumačkom silinom i energijom, putem događaja koji su prepoznatljivi te za svojih devedeset minuta postiže intenzitet kakav se ne viđa često na našim pozornicama.

Naime, četiri glumice, Ecija Ojdanić, Anita Matić Delić, Daria Lorenci Flatz i Sanja Milardović, te jedan glumac, Luka Petrušić, ne zabavljaju publiku olako, ne šmiraju - osim namjerno, Petrušića, koji kongenijalno, improvizirajući, nasmijava i kolegice na sceni... Postoji i podjela u kojoj umjesto njega igra Sven Šestak, ujedno producent predstave, pa kako se već našao u kognitivnoj disonanci, unaprijed mu savjetujem da ulogu, kad god može, prepusti Petrušiću. Naime, rođena je za njega i Šestak glumac trebao bi se pokoriti Šestaku producentu. U toj drugoj podjeli igra i Ana Maras Harmander, koju mogu zamisliti u ulozi Ecije Ojdanić, ali ne savjetujem joj da uskače i umjesto Darije Lorenci Flatz, u ulogu dobrodušne, a glasne slikarice bosanske, zaglibjele koliko u život, toliko u alkohol.

Ana Tonković Dolenčić adaptirala je songove, pratila razvoj likova, usklađivala i fiksirala tekst izvedbe, a cijeli je proces rada potrajao šest mjeseci. Scensku energiju, otklon od mimeze, glumicama i glumcu daje pokret, koji je ujedno dio radnje i predstave. Koreografiju je osmislila Ilona Cvitić, s mnogo detalja, dramskih obrata i sa završnim plesom protagonistica, za koje je osmišljen napadan, postdramski, eskapistički hepiend, koji se nadaje više kao terapija za potresene gledatelje nego kao “stvaran” ishod. Scena Irene Kraljić i svjetlo Martina Šatovića skladno rastu.

Glumice i glumac iznutra, dakle, oživljuju svoje nimalo plošne likove, predstavljaju njihove sudbine kao stvarne te se pred nama lome u tempu i intenzitetu kakav je nemoguće postići mimo dugotrajnog i predanog rada. Predstavu su počeli graditi prije pola godine i zbilja su je izgradili - temeljito, solidno i elegantno.

Žene na terapiji

Posrijedi je, dakle, proizvod isključivo domaće pameti, projekt Ludens teatra i Kazališta Moruzgva, bezdomnih i malenih, a rezultat njihova rada jest, eto, ozbiljan i trajan. Posrijedi je fiksiran dramski tekst više autorica i autora, čije četiri protagonistice i jedan protagonist iznose na svjetlo svoju pomućenu intimu zalivenu alkoholom.

Skele priče podigla je Ana Maras Harmander, glumica Kerempuhova, autorica scenskog predloška. Potom su glumice i glumci skicirane likove razvili u punokrvne karaktere: četiri žene prisilno završavaju na liječenju od alkoholizma, za koji pohađaju plesnu terapiju, a nju predvodi nadobudan, podjednako nesretan terapeut.

Ecija Ojdanić dirljivo i duhovito igra potlačenu majku troje djece iz Dalmatinske zagore, Anita Matić Delić bistro daje agresivnu, nesretnu ženu posvećenu karijeri, Sanja Milardović dojmljivo, u tugu umotanu, daje tridesetogodišnjakinju koja cijeli život izigrava žrtvu. Sve teče onako po domaće, horvatski, a opet nadrealno i prožeto zaumnim epizodama. Nadalje, glumci ne igraju jedino svoje temeljne uloge, nego i likove iz sjećanja protagonista. Pogledati svakako.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 01:23