‘Voljela sam plesati Giselle, a sad sam režirala predstavu o prvoj Giselle. Ne, nije to balet‘

Naša slavna koreografkinja Ljiljana Gvozdenović režirala je predstavu ‘Carlotta Grisi od Vižinade do vječnosti’ koja u ponedjeljak igra u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Grisi je, naime, bila prva Giselle u istoimenom slavnom bijelom baletu. Gvozdenović je tijekom svoje baletne karijere mnogo puta plesala tu ulogu, pa kad joj je ljetos Ronald Braus poslao tekst o životu Carlotte Grisi, to ju je zaintrigiralo. Najprije, veoma se iznenadila kad je shvatila da je netko imao interes za istraživanje zaista malobrojnih dokumenata iz njenog života. Braus joj je pojasnio kako je tekst koji joj je poslao doktorski rad mlade glumice Annamarije Serde.

- Zapravo, nije mi bilo teško raditi predstavu kojoj nema baleta, naprotiv. Nije mi to ni prvi susret s režijom. Morala sam ubaciti neke pokrete, naznake predstave što za glumicu nije jednostavno, ali Annamarija ima dovoljno tvrdoglavosti i upornosti da savladava nepoznanice. Giselle je romantični balet vrlo specifičnih poza pa sam pazila da to bude u nekoj granici koja dobrim poznavateljima baleta ne bi bila groteskna, a da bude jasno o kojim se dijelovima predstave radi - kaže Gvozdenović. Ona je zbog toga glumce postavila u neke poze iz baleta, a postoje tu neki simboli i rekviziti koji upućuju na balet. Unutar svega ima i songova Darijana Ivezića, koje interpretiraju glumci Ronald Braus i Annamarija Serda, koji tekstom, pokretom i glazbom opisuju karaktere likova.

S lijeva: Mario Čopor, pijanist, Ljiljana Gvozdenović, Annamarija Serda i Ronald Braus nakon premijere u Rovinju

Privatni album

Gostovanje njene predstave u Zagrebu , nakon čega će ona biti izvedena i u Beogradu, sjajna je prilika da popričamo o prvoj Giselle svijeta. Charlotta Grisi rođena je u Istri, u Vižinadi, a obitelj je rano otišla u Milano gdje se Carlota i školovala. Vižinada se spominje u svim biografijama te izuzetne balerine.

- Općenito se kod nas malo uči o povijesti i nastanku nekih predstava koje su zaista vječne kao što je to Giselle. Šteta, jer su te sličice iz davnina zanimljive i opet otvaraju nove mogućnost, kao što je i ovaj tekst otvorio mogućnost drugačijeg gledanja na balet i ljude u njemu - smatra Gvozdenović i priča nam o balerini koja je bila iznimno talentirana, hrabra žena.

Carlotta Grisi je po pisanju suvremenika bila vrlo lijepa djevojka, skladne građe i prekrasnih očiju, temperamentna i profinjena. Osim plesnih talenata vrlo je lijepo pjevala - toliko lijepo da je čak u jednom periodu dvojila koju od te dvije karijere odabrati. Hrabro je živjela u svom vremenu - usudila se roditi dijete Julesu Perottu, koreografa koji ju je otkrio i plesački oblikovao, a da nisu bili u braku. Živjela je ta prva Giselle onako kako joj se sviđalo, oslobođena od svega osim od svakodnevnog vježbanja i plesanja o kojemu je očito bila ovisna. Čini mi se da je taj intenzitet rada u jednom času doveo do toga da je odlučila naprasno prekinuti sve nastupe i okrenuti stranicu, napustivši balet i kazalište zauvijek.

- Mislim da će ova predstava imati svoju publiku i da bi ju bilo dobro često igrati kako bi se kroz nju ipak educirali mladi ljubitelji baleta. Svakako mi je bilo zadovoljstvo ponovno uroniti u Giselle i njezina razmišljanja, naivnost, radost i patnju. Voljela sam tu ulogu - kaže Gvozdenović.