Publika Zagrebačkog opernog festivala imala je u HNK2 priliku doživjeti iznimnu izvedbu jednog od najzanimljivijih djela engleskog baroka – opere Venera i Adon Johna Blowa, nastale 1683. godine i jednog od ključnih djela u razvoju engleskoga glazbenog kazališta.
Izvedbu su zajednički ostvarili španjolski vokalni ansambl Cantoría i Hrvatski barokni ansambl pod nadahnutim ravnanjem Jorgea Losane. Bio je to ujedno prvi zagrebački nastup Cantoríje, jednog od najzanimljivijih mladih europskih ansambala specijaliziranih za renesansnu i baroknu glazbu, koji je posljednjih godina izgradio zapaženu međunarodnu reputaciju zahvaljujući prepoznatljivoj energiji, izražajnosti i iznimnoj vokalnoj uigranosti.
Blowova opera donosi mitološku priču o Veneri i smrtniku Adonu, ali se iza naizgled jednostavne ljubavne fabule otvara bogat raspon raspoloženja – od pastoralne vedrine, humora i razigranosti do sve izraženije slutnje tragedije i snažnog završnog prizora gubitka. Upravo je ta emocionalna širina u zagrebačkoj izvedbi došla do punog izražaja.
HNK2 ponovno se pokazao kao iznimno kvalitetan prostor za ovakvu vrstu komornije barokne izvedbe. Blizina izvođača i publike, jasnoća akustike i neposrednost novog kazališnog prostora omogućili su da se čuju najfiniji detalji partiture, a istodobno sačuva intimnost koja ovom djelu posebno odgovara. Upravo ta neposrednost stvorila je snažan osjećaj povezanosti između izvođača i gledatelja.
Hrvatski barokni ansambl pružio je izvrsnu, preciznu i izrazito muzikalnu instrumentalnu osnovu, potvrdivši još jednom visoku razinu svojega dugogodišnjeg rada na povijesno osviještenoj interpretaciji. Cantoría je izvedbi donijela vokalnu svježinu, izražajnost i iznimno razvijen osjećaj zajedničkog muziciranja, dok je Jorge Losana cijelu izvedbu vodio sigurnom rukom, s profinjenim osjećajem za stil, ritam i transparentnost Blowove partiture. Pod njegovim je vodstvom uspostavljena iznimna ravnoteža između vokalnih i instrumentalnih dionica, što je omogućilo da glazba djeluje istodobno precizno, spontano i živo.
U naslovnoj ulozi Venere nastupila je Inés Alonso, ostvarivši dojmljivu interpretaciju lika koji se od početne vedrine, razigranosti i zavodljivosti postupno kreće prema osjećaju nemira, gubitka i očaja. Lluís Arratia kao Adon donio je ulozi profinjenost, smirenost i uvjerljivu scensku prisutnost, dok je Lucija Varšić u ulozi Kupidona unijela dodatnu lakoću, vedrinu i duhovitost.
Publika je izvedbu pratila s velikom pažnjom i koncentracijom, a završetak nagradila dugim i toplim aplauzom. Bila je to večer koja je pokazala koliko djelo staro gotovo četiri stoljeća može djelovati svježe, neposredno i suvremeno kada ga izvode umjetnici koji duboko razumiju njegov stil, ali mu istodobno pristupaju s energijom i izražajnošću današnjeg trenutka.
Gostovanje Cantoríje imalo je i važnu međunarodnu dimenziju. Ansambl je prethodnih godina bio čest gost Festivala de Peralada, s kojim je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ove godine započelo suradnju. Upravo je u Peraladi ovoga kolovoza Zagrebački operni festival predstavljen španjolskim medijima, čime je otvoreno novo poglavlje povezivanja zagrebačke operne scene s jednim od važnih europskih festivalskih središta.
Venera i Adon tako je u HNK2 donijela posebno i umjetnički iznimno vrijedno lice ovogodišnjeg Zagrebačkog opernog festivala – intimnije, komornije i posvećeno baroku. Uz velike operne naslove i istaknuta međunarodna imena, festival je ovom izvedbom još jednom potvrdio širinu svojega programa i ambiciju da zagrebačkoj publici predstavlja vrhunske umjetnike, specijalizirane ansamble, rjeđe izvođena djela i različite europske operne tradicije.
Susret Cantoríje i Hrvatskog baroknog ansambla pokazao se pritom kao osobito uspješan umjetnički spoj i jedna od onih festivalskih večeri u kojima se vrhunska interpretacija, prostor i neposrednost susreta s publikom stapaju u cjelovit i pamtljiv kazališni doživljaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....