Cijeli život imam taj osjećaj nepripadanja - rekla je Mira Furlan, jedna od najomiljenijih glumica u bivšoj državi, na predstavljanju svoje knjige “Totalna rasprodaja” u riječkom antikvarijatu Ex Libris.
Glumica u Rijeci radi na predstavi “Kasandra” Christe Wolf koju u HNK Ivana pl. Zajca režira Nada Kokotović, a premijera je najavljena za 15. ožujka. Iako je u Hrvatsku povremeno dolazila (igrala je, među ostalim, u “Medeji” Teatra Ulysses na Brijunima), ovo je njena prva uloga u nekom od hrvatskih narodnih kazališta nakon što je početkom 90-ih emigrirala u SAD. U Rijeku je stigla na poziv intendanta Olivera Frljića koji ju je, kako je istaknula u intervjuu Novom listu, zadivio hrabrošću i genijalnim scenskim rješenjima.
Promocija “Totalne rasprodaje”, objavljene u izdanju beogradske izdavačke kuće Samizdat B92, privukla je velik broj posjetitelja svih generacija, tako da u antikvarijatu koji se posljednjih godina prometnuo u jedno od žarišta riječke kulturne scene nije bilo sjedećih mjesta. Kroz razgovor s Nebojšom Zelićem, Mira Furlan elaborirala je svoja razmišljanja o identitetu, emigraciji, životu u SAD-u, kao i političkim prilikama u toj zemlji, ali i općenito u svijetu, pokazavši još jednom da su tekstovi iz knjige koje je 2004. i 2005. pisala za Feral Tribune i dalje vrlo aktualni. U jednom od tekstova, podsjetio ju je Zelić, spomenula je i Donalda Trumpa, ali u kontekstu reality showa koji je tada vodio.
Jedna prednost starenja
Sve je oko nas danas postalo reality show, pa tako i politika koja je, u stvari, show business – odgovorila je na pitanje
S godinama se, prema njenim riječima, manje nervira zbog stvari koje se njoj i oko nje dešavaju.
- Starenje je grozno, nema tu uopće dileme, ali najbolja strana starenja je da ti je malo manje stalo - pričala je glumica koja se osamdesetih proslavila kultnim ulogama u tv serijama “Putovanje u Vučjak”, “Kiklop” i “Velo misto” te filmovima kao što su “Otac na službenom putu”, “Lepota poroka” i “U raljama života”, da bi početkom devedesetih zajedno sa svojim suprugom, filmskim redateljem Goranom Gajićem, emigrirala u SAD nakon otkaza u matičnom zagrebačkom HNK, oduzimanja stana u Zagrebu i niza huškačkih tekstova u hrvatskim medijima.
- Devedesetih sam bila idealna podjela za ulogu dežurne vještice. Samim time što sam žena, napadali su me još većom žestinom i iza mene nitko nije stajao. Dolaskom u Ameriku došlo je i do promjene prijašnjeg identiteta. Tada sam shvatila da su identiteti lomljivi i da nema stalnih identiteta. Doživjela sam surovu, ali važnu lekciju o životu – ispričala je.
Govoreći o svojem sinu, rođenom u emigraciji, kazala je da se on apsolutno osjeća kao Amerikanac.
- On je meni jednom rekao: “Daj, zašto nisi iz Kansasa?” Rekla sam mu da i u Kansasu možda stvari nisu toliko jednostavne. I on je htio pripadati. Kako mu objasniti sve te komplicirane stvari, da dolazim iz zemlje koje više nema, pa da je tu ta nova zemlja – ispričala je Mira Furlan.
- On za sebe kaže da je Angeleno, stanovnik Los Angelesa. To je grad kojemu, recimo, ja ne mogu pripadati. On kao grad ne postoji, nemaš se za što uhvatiti, nema ničega. Sastoji od tisuću gradova. Za ljude koji imaju egzistencijalnih problema, to je najgori, ali može biti i najbolji grad. Ti ga stvaraš - dodala je glumica koja je usporedila arhitekturu u Hrvatskoj i SAD-u.
Privremene kuće
- Kod nas su kuće građene da bi trajale zauvijek. Tamo je sve privremeno. Kuća u kojoj živiš sutra može biti srušena i kao da nikada nije ni postojala – kaže.
Dotakla se i pitanja izbjeglica.
- Neki dan upalila sam televizor i na programu je bila emisija o izbjeglicama, a nakon toga je krenuo “Seks i grad”. Ta jukstapozicija, gdje u istom svijetu postoje ljudi za koje više nema dolje, jer su na dnu, i oni koji razmišljaju da li će uzeti još jedan stan jer su u braku pa on možda ima potrebu da bude sam s vremena na vrijeme, to je nešto što me je duboko potreslo – kazala je Mira Furlan u Ex Librisu.