Vježbanje, usamljenost, muška ranjivost, fizički izgled i brojni drugi mentalni problemi i izazovi. Sve ovo su teme nadolazeće predstave koje je možda i prva ovakve vrste, a igrat će se upravo u prostorima jedne teretane u Martićevoj ulici. Tri se glumca, uz intenzivan trening susreću s kosturima koje inače čuvaju u ormaru.
O samoj smo predstavi porazgovarali s jednim od autora i redateljem Paškom Vukasovićem. Kaže nam da je sama predstava i pisana za to da se izvodi u teretani, a radnja se odvija u realnom vremenu. Njihov "Trening" započinje u 20 sati.
"Kroz trening se bavimo svakidašnjim problemima, pitanjima i životnim situacijama koje muče našu trojicu likova. ‘Mens sana in corpore sano‘ u širem spektru glavna je tema koja se tematizira u ovom jedinstvenom kazališno-sportskom projektu", nadodao je.
Nastavlja te nam priča kako ga osobno zanima granica kazališta, gdje prestaje istina i počinje fikcija te, na kraju krajeva, je li uopće bitno što je od svega lažno, a što nije. Već je dulje vrijeme, zadnjih nekoliko godina, razmišljao je o ideji predstave koja bi se odigrala u teretani.
Spajanje nespojivog
„Inače volim sport i spajanje sporta i kulture. Kroz neke od svojih prijašnjih predstava sam se, kao redatelj bavio temom sporta; „Huligan“ i „Dražen“. Često se u nekom javnom diskursu kultura i sport stavljaju na suprotne polove, da ne kažem na suprotstavljene, a ono što mi se čini iznimno zanimljivim upravo je spajanje nespojivog“, pojasnio je Paško.
Kako nam kaže sam tekst je najvećim dijelom zasluga mladog autora Marina Lisjaka koji je odradio genijalan posao.
„Marin i ja smo, u smislu teksta za predstavu, počeli razgovarati početkom 2024. i tekst se brusio i ljuštio u suradnji s glumcima, do gotove cjeline kakva je danas. Glumci Luka Juričić, Vedran Živolić i Marko Cindrić su kroz cijeli proces dali sebe, svoje ideje, svoje situacije kako bi cijelu ideju s papira oživjeli i dignuli u realne odnose“, istaknuo je.
Prostor teretane, u konkretnom slučaju Forma fit factory u Martićevoj, naprosto je savršena kulisa i stvarni ambijent za predstavu u kojoj i gluma i situacije plešu na ivici privatnog ostavljajući publici pitanje gdje prestaje istina i počinje laž.
„Moram iskoristiti ovu priliku i zahvaliti voditeljima, ali i svim korisnicima spomenute teretane jer smo imali probe u okviru normalnog radnog vremena i radili predstavu paralelno s njihovim treniranjem što je apsolutno specifična i jedinstvena situacija za proces nastajanja kazališne predstave“, pojasnio je.
Pravi trening
Predstava je zamišljena kao pravi trening u kojem se koristi, u najširem spektru, oprema i rekviziti teretane, a kako kaže Paško, na koji se način to događa publika će se morati uvjeriti sama. Likovi kroz trening progovaraju i o mentalnom zdravlju te na neki način i osobnim problemima u vanjskom svijetu.
„Htjeli smo kroz predstavu pokazati kako smo svi krvavi ispod kože. Kako svatko od nas, koliko god moćan, ili nemoćan izgledao ima svojih problema za koje misli da su najveći. Želja nam je, na neki način, povezati i pokazati koliko je zapravo vježbanje i zdravo tijelo povezano sa zdravim duhom. Teretana je naša ordinacija u kojoj neke od problema možemo riješiti, odnosno izaći iz nje sa spoznajom kako nam je barem malo lakše nakon treninga, nego li prije. Svi naši likovi Veco, Luka i Cindra imaju, kao i svatko od nas, probleme i poteškoće koje ih muče, nešto što zatrpavaju i o čemu ne žele pričati“, poručio je Paško.
Publika je zamišljena da sjedi po cijeloj teretani i njihove su oči na neki način „nadzorne kamere“.
„Kroz njih promatraju dokumentarnost jednog treninga trojice frendova od osam sati navečer u teretani u Martićevoj ulici u Zagrebu. Gledajući Cindru, Vecu i Luku vidimo sebe u zrcalu i shvaćamo da su njihovi problemi naši, a teretana „safe space“ za isključivanje od svijeta“,podijelio je Paško.
Nastavlja te priznaje kako im je jedna od najvećih prepreka pri pripremi ove predstave bilo ograničeno vrijeme proba koje su morali imati kada je teretana radila. Tu su još bili i glasna muzika te nepoznati ljudi koji su oko njih vježbali i otežavali im pripremu predstave, ali kako nam kažu čim su se uputili u ovaj pothvat znali su što ih čeka. Sam rad na predstavi bio je i ranjiv proces za glumce čime su si dodatno otežali put ka cilju.
„Međutim kad ima volje ima i načina i zbilja sam uvjeren da smo napravili predstavu kakva ne postoji u Hrvatskoj, a koliko znam ni drugdje u Europi. Donosimo potpuno novi, „out of box“ pogled na dramsku umjetnost stavljajući ju u jedno okruženje koje je sve, samo ne kazališno, i baš zbog toga dobivamo na autentičnosti, istinitosti i vjerodostojnosti cijelog projekta. Zamislite školsku učionicu u supermarketu, sudnicu na šljunčanoj plaži, disco club u operacijskoj sali ili kazališnu predstavu u kvartovskoj teretani. Potonje je od 10.11.2024. ostvareno“, rekao je Paško te nadodao kako predstava ima i svoju reprizu, za sada 16. i 17. studenog, a ostale će izvedbe ovisiti o potvrdi teretane.
Teretana kao terapija
Za kraj ističe kako je uvjeren da ova predstava, odnosno ovaj „Trening“ neće ostaviti nikoga ravnodušnim i sigurno će biti nešto što će svatko pamtiti i o čemu će pričati.
O cijeloj smo predstavi i pripremi za istu porazgovarali i s njezinim glavnim licima, odnosno s „Cindrom, Vecom i Lukom“.
"Ova predstava je veliki zalogaj jer se događa u stvarnom vremenu i ima jako puno detalja, promjena koje, ako se slučajno ne izraze, pa makar to bila jedna riječ ili rečenica, gube narativ. Fizički sam u treningu već neko vrijeme, kako trčim humanitarne utrke, a na psihi još radim. Proces je zahtjevan jer je nemoguće raditi na jednom segmentu predstave, uglavnom radimo minimalno jednu trećinu komada", odgovorio nam je Marko Cindrić na pitanje kako se priprema za samu predstavu.
Igra lika koji se zove isto kao i on te priznaje da to na neki način predstavlja stvarnu iluziju, dokumentarizam za koji se nada da će biti blizak ljudima i da će se u njemu prepoznati.
"Igram čovjeka s financijskim problemima, ali to je zapravo samo vrh ledene sante problema s kojima se nosi kada ostane sam. Vodi teretanu, sa svim izazovima koje takav posao predstavlja. Vodio sam se pisanom riječi Marina Lisjaka i Paška Vukasovića koji su stvorili taj svijet. Ono što me njemu privuklo je stil govora i radnje kakvima se bavi jedan od mojih omiljenih pisaca, David Mamet", rekao je Marko.
Otkriva da predstava prikazuje svijet teretane kroz pravi, funkcionalan trening koji će odraditi.
"Riječ je o Hard Body sustavu koji je osmislio vrhunski stručnjak Tomislav Dolušić, a koji smo Vedran Živolić i ja otkrili prije deset godina kroz našeg bliskog prijatelja i fenomenalnog trenera Marinka Petričevića", dodaje.
Kosturi iz ormara
Na predstavi nisu radili prizor po prizor, nego na cijelom komadu ili polovini, što zna biti jako iscrpljujuće. Kako priča ide prema kraju tako se izvlače i kosturi iz ormara. U Markovu slučaju je to pitanje samoće, odnosno hladnoće s kojom se, čini mu se, susreće sve veći broj ljudi.
Predstava je intimna i u njoj se iznose i neki stvarni osjećaji iz privatnih života glumaca, a Marka zanima kako će ih publika doživjeti. On progovara o jako bliskoj traumi koju je i sam proživio, no smatra da će u publici biti ljudi koji se sigurno s njom još bore.
"Možda im ova vrsta našeg otvaranja pomogne da naprave korak prema boljem sutra. Govorimo iz muške perspektive, o muškim problemima, svjetovima o kojima muškarci, koliko meni moje iskustvo govori, rijetko pričaju. To što govorimo napisano je kao istina, ali može biti i laž, kao i sve što sam vam sad rekao. U tome i leži bogatstvo kazališta, ova predstava je laž koja je istina koja iscjeljuje", rekao je za kraj.
Njegov kolega Vedran Živolić ističe da mu je privilegija promatrati pristup kreiranju situacije i stvaranju likova koje imaju ostali sudionici predstave. Posebno ističe Marinov odlični tekst, Paškovu zaraznu pokretačku energiju i užitak dijeljenja scene s ostalim glumcima. U predstavi također igra lika koji se zove kao i on.
"Vedran dolazi iz poslovnog svijeta, menadžerska pozicija u IT sektoru. ‘Burnout‘ na poslu, brak u krizi, pa dolazi u teretanu koju vodi njegov prijatelj da bi u poznatom i sigurnom okruženju izbacio negativnu energiju, pronašao mir i ostavio probleme po strani. U tekstu je upisano da su likovi Marka i Vedrana iskusni u vježbanju, a da to bude vidljivo zaslužan je naš dugogodišnji trener Marinko Petričević koji nas je svemu naučio", otkrio nam je neke detalje.
Priznaje da mu je u cijelom procesu najteže bilo paziti da previše ne ometa ostale sudionike teretane te im zahvaljuje na razumijevanju. Predstava je, kako je ranije spomenuto, intimna, a Vedran nam donosi svoje viđenje.
Problemi današnjice
"Cijeli tekst obiluje dramskim situacijama koje na vrlo plastičan način govore o problemima današnjice, brige o tijelu i mentalnom zdravlju, samoći, vezama, poslovnom krahu, suočavanju s neuspjehom, bijegu od stvarnosti... Podsjeća da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I kako prihvaćati poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, a ne tugom djeteta. Svaki proces, svaka predstava, svaka izvedba je intiman i ponovni pokušaj iskrenog otvaranja, ogoljivanje duše", rekao je za kraj.
Luka Juričić nam otkriva da su fizičke i psihičke pripreme za predstavu išle ruku pod ruku, a kako su prolazili tekst tako su radnju odmah smještali u prostor teretane. Od samog početka bilo je jasno da će proces proba biti zahtjevan jer tekst progovara o nekim problemima koje muškarci obično zatomljuju.
"Lik Luke ima nekih dodirnih točaka sa mnom, ali i s puno drugih muškaraca koji se susreću sa sličnim problemima. Njegov najveći problem, koji ga zapravo muči cijeli život, to je debljina. Pokušava pobjeći od problema, izbrisati ga, ignorirati umjesto da sagleda realno i riješi to što ga godinama muči. Naravno, taj problem povlači i druge mane s kojima se lik Luke suočava", otkrio nam je glumac.
Priznaje da je ovo prvi Lukin susret s teretanom te da se ne snalazi baš najbolje u vježbama koje njegovi prijatelji Vedran i Marko znaju jako dobro. Hvata ritam i pokušava što bolje odraditi trening, ali njegov glavni fokus je njegov problem. Sve ostalo nije toliko važno.
"Najizazovnije bilo je uklopiti i povezati stvari koje muče Luku, njegov tok misli i potrebu da se ispovijeda prijateljima s treningom koji je prisutan kroz cijelu predstavu. Ni osobno nisam u treningu, pa raditi vježbe i paralelno izgovarati tekst, a da se ne izgubi smisao, zna biti dosta izazovno", ističe.
Priznaje kako su mu posebno emotivni oni trenuci koji su ga dirnuli privatno i koji nisu samo nužno vezani za lik kojeg igra.
"Predstava jest intimna, ali je i dalje ipak samo predstava. Privatni životi poslužili su kao inspiracija i predložak za neke teme o kojima progovaramo. Lik Luke i privatni Luka imaju dodirnih točaka, ali što je stvarnost, a što fikcija će morati publika sama dokučiti", rekao je za kraj našeg razgovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....