U odnosu na djecu novog kova, Pipi je milo dijete

ZAGREB - “Pipi Duga Čarapa” napisana je prije više od 60 godina, u vrijeme kad su se odgojna načela sažimala u rečenicu - djecu se može vidjeti, ali ne i čuti.

Njena samostalnost i sposobnost da se nosi sa životom djelovala je poput razbarušenog egzotičnog cvijeta u preuređenom društvu. Takva je Pipi krijepila generacije djece.

Danas je drugačije. Djeca su dobila pravo na govor (što ne znači da ih netko čuje). Umjesto nametnutog reda vlada nered.

Bez ozbiljnijeg promišljanja

Kako bi danas izgledala Pipi teško je pitanje na koje nova predstava kazališta Trešnja redateljice Renate Carole Gatice odgovara bez ozbiljnijeg promišljanja, pojednostavljeno i sentimentalno.

Djeca u predstavi novog su kova - na ulici se ponašaju kao banda, u razredu su nesnosni, jedan dječak čak zapali školu. U odnosu na njih Pipi izgleda kao milo dijete. A u otporu rigidno malograđanskom svijetu odraslih ona je samo nepristojna - nabacuje se šlagom. U skladu s time Tea Jeić Gajski igra je kao gotovo običnu veselu djevojčicu, malo osamljenu, malo neprilagođenu.

Čarolija slobodoumlja i nekonvencionalnosti ustupa mjesto šarenoj bajci. Zabavni likovi gusara, gegovi i tehničke novotarije koje crtaju scenografiju na mjestima su efektni i duhoviti, ali to nije dovoljno da bi iznijelo predstavu jer Pipi je bez snage, a priča šepa kroz labavo povezane epizode. Sentimentalnost kulminira u završetku - Pipi spašava djecu iz zapaljene škole, svi joj zahvale i odu svojim putem, a ona ostaje sama i tužna. I onda se, kao as iz rukava, pojavljuje otac i sve je u redu.

Može donekle zabaviti

Trešnjina priča o Pipi površna je adaptacija velike literature za djecu - može donekle zabaviti dječju publiku, ali istovremeno poništava upravo ono po čemu je ta literatura postala velika.