Redatelj Aleksandar Popovski svojom je inscenacijom Shakespeareova “Kralja Rikarda III” u zagrebačkoj Gavelli prilično čisto prerezao gordijski čvor vječito zauzlan između slavnog dramatičara i hrvatske pozornice: njegovi su komadi predugi i s previše likova da se igraju cjelovito, a kraćenja im oduzimaju duh i ironiju.
Shakespeare se u nas dulje od stoljeća prevodio u neprirodan, silom stihovan jezik. Pa su takvi prijevodi (u najranije doba adaptacije s njemačkoga), još skraćeni, na scenu donosili često jedino retoriku, patetiku i, recimo to tako, pametovanje.
Ovaj prijevod, djelo Andyja Jelčića, tečan je i nenametljiv, dovoljno raskošan da ponese genijalnu rječitost piščevu a opet, senzibilitetom, sintaksom i ritmom, nadaje se kao suvremen idiom, onakav kakav je dakl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....