Odličje za upornost zaslužio je svaki gledatelj Drugog programa HTV-a koji je protekli utorak navečer pogledao od početka do kraja dodjelu Nagrade hrvatskog glumišta. Prijenos iz zagrebačkog HNK doživio sam kao beskonačno razvučenu, bizarnu priredbu, što je vode dva tjelohranitelja nekog bugarskog mafijaša koji su zabunom upali u dječji vrtić pa se sad nastoje riješiti dječurlije i njihova veselja. Filip Juričić i Amar Bukvić, inače glumci, osvanuli su u pretijesnim, svićkavim odijelcima, oko nogu plete im se dječurlija a njih dvojicu krase ukočeno držanje i neugodna intonacija.
Juričić, koji je tresao šalabahter u rukama kao bijesni kuharski pomoćnik krpu, uspio je pogriješiti već prvom riječju izgovorenom: “Dobro večer!”, zarežao je. Njemu i svima, zapamtite: “Dobra večer!”. Posrijedi je večer, imenica ženskog roda, uz koju ide istorodni pridjev. Potom su njih dvojica nabrajali, živčanim glasom, nekakve davno mrtve balerine, jedno tri, o kojima, čuješ im u glasu, pojma nemaju, čak je jedan dometnuo, zaustivši ime Sonje Kastl, “nema više”.
Još su se drugi neki glumci prerušeni u scenske radnike penjali po lojtrama i nekaj mrmljali i još bi se odjednom rasvijetlio cijeli orkestar u pozadini i zasvirao podložak za kankan. Od te pariške buđave erotike samo je jedan krik dovoljan Amaru Bukviću da se vrati u 19. stoljeće i zaprijeti Nijemcima kako će se odsad na pozornici govoriti samo hrvatski. I Mađarima smo zastavu spalili. Za kaznu, dobili smo eto zgradu Hrvatskog narodnog kazališta, u kojoj eto do dana današnjeg kuburimo s glupostima. I baletanke su poskakivale, skupa s baletanima, bezveze, i još im je neki tip nekaj naređival. Kako je to u nas deficitarno zanimanje, šprehali su kineski, ruski, engleski. I dječicu su dvojica u siledžijskim odorama privela da izgovore ime i prezime kojeg laureata. Dakako, uzeli su najmanju, kojima je taj zadatak bio pretežak. Njih jedino podupirem ovdje.
Kao kazališni kritičar godinama pišem o toj priredbi, cijelu sam sveščicu već ispisao, uglavnom polemičnu. Nagrada je inflatorna, previše je i nominiranih i nagrađenih, malešna smo kultura, trebali bismo štedjeti pohvale. Da se razumijemo, ovogodišnji laureati, barem kad je dramsko kazalište posrijedi, bili su moji favoriti, od scenografkinje Tanje Lacko do mladog glumca Nikole Baće, o čijim sam radovima s radošću pisao, ali dva sata nemuštog programa i deseci slavljenika, to bi i vragu dojadilo i da je priredba sto puta suvislija i privlačnija.
Inače, tko je ovaj cijeli galimatijas “osmislio” zna malo tko. To se izgleda ne želi plasirati u javnost. Iskreno rečeno, mogao sam doznati, ali bolje da mu se ime ne spominje. Najneugodnija je zapravo činjenica da je bilotko za ovo užasno scensko prekenjavanje primio honorar. Bolje bi bilo da se taj novac bacio kroz prozor ako se već nije mogao uplatiti za Crveni križ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....