ULYSSES NA BRIJUNIMA

TKO SE BOJI VIRGINIJE WOOLF 'Komad koji izvrgava kritici instituciju braka i propituje naličje ove kulture'

 Danijel Bartolić / CROPIX
Kultnu dramu Ulysses postavlja u koprodukcijis Beogradskim dramskim pozorištem

Ovoljetni Ulysses na Brijunima premijerno postavlja “Tko se boji Virginije Woolf”, antologijski komad koji je, premda pisan ranih 1960-ih, posve aktualan, lako čitljiv i danas.

Redateljica Lenka Udovički, govoreći o komadu koji je ponešto drugačiji, donekle i neočekivan izbor, uzimajući u obzir opus Udovički i Ulyssesa koji su dosad uglavnom radili velike klasike, istaknula je da je bio izazov tu intimističku dramu postaviti na otvorenoj brijunskoj pozornici, u ambijentu tvrđave Minor.

“U ovom komadu nema velikih koncepcijskih intervencija, već se puno oslanja na glumce. Ja tu gotovo da i nisam imala puno posla, jer je uključena fantastična glumačka ekipa. Ovo je prvi put da smo u ovaj prostor na ovaj način trebali uvesti dnevnu sobu koja je poligon za predstavu. Mislim da je scenograf Stefano Katunar napravio sjajno rješenje”, zadovoljna je Udovički.

Poznati dijalozi

Tako će brijunska publika ove godine gledati i slušati poznate dijaloge izrečene u provincijalnom sveučilištu u noći u kojoj padaju socijalne ograde i društveno prihvatljive maske, u kojoj Martha i George, sredovječni bračni par, u kasne sate na druženje pozivaju Nicka i Honey, također vjenčane, no ljude koji od njih imaju manje bračnog staža. Martu i Georgea igraju Katarina Bistrović-Darvaš i Rade Šerbedžija, a u ulozi Nicka alterniraju Milan Marić, Ljubomir Bulajić i Martin Grđan, dok Honey igraju Romina Tonković i Nika Ivančić.

Komad nisu osuvremenjivali, jer pripovijeda o bitnom momentu u američkom društvu, ali i općenito, vremenu nakon Drugog svjetskog rata kad dolazi do, ratnom situacijom i boravkom muškaraca na fronti izazvanog, masovnijeg ulaska žena na tržište rada, njihova djelomičnog društvenog oslobađanja. Te narative u to doba prati i filmska industrija, a promjene u društvu dovode i do promjena u obitelji i u intimnoj sferi. Sve to se konačno iščitava i danas, ogleda u suvremenom trenutku.

Rade Šerbedžija ističe da Albeejev komad - obožava. “Riječ je o jednom od najboljih dramskih djela 20. st. Nekoliko je razloga zašto ga postavljamo. Osim što je to jedan od najboljih komada, to je drama napisana kao odlična suvremena drama, duboka i ozbiljna, ali u sebi ima notu zabave, publika voli gledati i slušati te riječi.” Daljnji je razlog, govori Šerbedžija objašnjavajući vlastite motive, to što mu je silno bitno biti u glumačkoj interakciji. “Ja sam igrao mnogo uloga, Hamleta nekoliko puta, Richarda III. dva puta, svakojakih Shakespearea i drugoga, ali najviše što volim u svojem dosadašnjem bavljenju kazalištem jest interakcija.” Po glumačkim parterima, kaže, pamti svoje predstave i to je ono što ga najviše raduje.

U tom smislu ističe i veliku radost suradnje s Katarinom Bistrović-Darvaš. “Uživam i mislim da ćemo napraviti odličnu predstavu.”

Komad, podsjetila je dramaturginja Željka Udovičić Pleština, raskrinkava lažnu idilu malograđanskog života, preispituje naličje ove kulture i civilizacije. Albeejeva drama brodvejsku je premijeru imala 14. listopada 1962. i odmah izazvala skandal. I premijera i kasniji život predstave bili su popraćeni kontroverzama, pratili su je skandali. “Jer ona se obračunava s društvenim manama, izvrgava kritici instituciju braka i kroz posebnu lupu promatra vrijednosti tradicionalnog bez divljenja toj tradiciji”, govori dramaturginja.

Mike Nichols je 1966. snimio film, otad je Albeejeva drama postala dobro poznato mjesto suvremene kulture. Udovički Pleština ističe da se suvremenost Albeejeva komada, koji je uvijek s lakoćom osvajao kazališnu publiku, vidi i u tome što autor nikada nije prestao raditi na tekstu.

Najesen u Zagrebu

Tako se izvedba koju priprema Ulysses temelji na njegovoj posljednjoj verziji koju je Edward Albee napravio prije petnaestak godina.

“Tko se boji Virginije Woolf?” u sebi nosi elemente humora, bračne komedije, ali i melodrame, satire, miješa žanrove i na originalan način poziva na propitivanje društvenih konvencija.

“Okrutna bračna borba je dramsko bojno polje u kojem su svih četvero i agresori i žrtve, nitko nije kriv i nitko nije u pravu”, zaključuje Udovičić Pleština.

Katarina Bistrović-Darvaš kratko je rekla da je s veseljem i užasom čitala taj tekst. Podsjetila je da se u današnjem teatru rijetko pruža prilika igrati ovakve uloge te dodala da nije bila svjesna količine apsurda u komadu, to je igra tužne zločeste djece, kao što često sam život i jest.

Ulysses “Virginiju Woolf” postavlja u koprodukciji s Beogradskim dramskim pozorištem. Premijera je 29. srpnja na tvrđavi Minor, pretpremijerne su izvedbe 26., 27. i 28. srpnja, a do kraja sezone predstava će se još moći pogledati i 30. srpnja te 2. i 3. kolovoza.

Najesen će igrati u Zagrebu, u Zagrebačkom kazalištu mladih, a u listopadu će biti izvedena i u Beogradu.

Ministarstvo kulture ove je godine, rekao je Duško Ljuština, udvostručilo sredstva za kazalište Ulysses, ističući u tome inicijativu gradonačelnika Pule. “Istra je prva shvatila ono Lorcino da narod koji ne pomaže svoje kazalište ili je mrtav ili će umrijeti. Oni su donijeli odluku da umrijeti neće, da će nas ove godine pomoći oštro i kvalitetno.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:55