Poslije niza godina Histrioni su dali predstavu koja nadilazi puku zabavu ter pouku. Ovdje se publika uspješno podvrgava riziku da se sama iskaže kao surova, pohlepna i glupa. Redateljstvo je ovaj put uzeo u ruke glumac, Damir Lončar, kojeg u svakoj prilici hvalim. Što ću, izniman je uvijek.
E sad, nije ta njegova režija genijalna, cijelo zbivanje nepotrebno traje dva sata (a taj mu je format očito bio zadan), u dva dijela, sa stankom da se zaradi na šanku, ali je funkcionalna, praktična za glumu. Ono što joj daje dodanu vrijednost nije dakle mizanscen, niti tempo, ali jest jedna drska i realizirana ideja da se kroz "smešnu pripovijest" Kolarovu ismije publika, koja to još plati.
Naime, zatucanost koja pokreće zaplet, krasi...