'GOSPODINE SAMSA, ŠTO JE TO S VAMA'

STUDENTSKA PREDSTAVA PO JEZIVOJ KAFKINOJ PRIPOVIJESTI Fin obrat. Cijela obitelj je kukac... Za mladića izvanredno

 Karla Jurić
Autoritet redatelja Hrvoja Korbara je imanentan. Kao i njegov redateljski kredibilitet

Jezivu pripovijest Franca Kafke “Preobrazba“, o otuđenju subjekta te njegovu bijednom kraju, redatelj Hrvoje Korbar prikazao je na pozornici zagrebačke Akademije dramske umjetnosti rekao bih lirično, što otkriva i intimizacija u naslovu predstave: „Gospodine Samsa, što je to s vama?“

Jedan lik dovoljan je da usidri mračnu parabolu teksta: drugi su za nas gamad te slabe proždiremo, prvo najbliže.

Posrijedi je ispit studenta treće godine, pod mentorstvom Ozrena Prohića i Tomislava Pavkovića, no mladić je već promoviran u profesionalnom kazalištu. Prije dva tjedna gledao sam u Trešnji njegovu režiju „Najljepši posao na svijetu“, po istoimenoj knjizi za djecu pokojnog dramaturga i dramskog pisca Ivice Ivanca. Knjizi nedostaje suspense kakav nude klasičan esej Karela Čapeka „Kako nastaje kazalište“, gdje se komika postiže očajem svih uključenih, uvjerenih da sigurno neće stići završiti predstavu. Tako je i u klasičnom komadu Michaela Frayna „Kaos iza kulisa“ (eng: Noises off). Lišen takvoga ili sličnoga dramaturškog pogona, Korbar vješto igra na komunikaciju s publikom. Prije svega, naglasio je lik Portira, koji djeci sve tumači kao ujedno najskromniji i najglavniji u kazalištu: uvjerljivo ga igra Silvio Mumelaš, postojano i postupno osvajajući djecu koja sve vrijeme komentiraju radnju i točne replike u nju glasno umeću.

Tako i ovdje, s Kafkom, gdje je dramsku napetost još teže utjeloviti, Korbar je glavni zadatak povjerio jednom glumcu, ovdje Borisu Barukčiću. Njegovo kretanje se može gledati maratonski a da ne postane dosadno. Postigao je suosjećanje s kukcem, to jest odjednom nepoželjnim članom društva. Izvanrednu, zahtjevnu a jednostavnu koreografiju Nikoline Medak gradi nadahnuto, i on neprestano komunicirajući s publikom.

Narcisoidna dušebrižna Majka Ive Kraljević koja do kolapsa ponavlja: „Ja moram kod Gregora, Gregor će mene zaboraviti“; nemilosrdan Otac Roberta Španića, pasivna Greta Maruške Aras, „sluškinja“ Marina Klišmanića trančiraju sirovo pile. Redatelj ih vodi izvan sigurne zone. Fin obrat. Cijela obitelj je kukac. Zacerena u malograđansku masku. Dobro odmjerena zamračenja. Predskazujući zvuci skore propasti. Simulacija vlaka koji dolazi prolazi a na koji Gregor kasni. Autoritet redateljev imanentan. I redateljski kredibilitet. Za mladića izvanredno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. prosinac 2024 09:11