Nakon baražne vatre aduta u prvom dijelu kazališne sezone, vodeći profesionalni teatri u Hrvatskoj i za drugi dio spremaju jake projekte. U svakom slučaju izvedbenih izazova neće nam nedostajati. Markirali smo najuzbudljivije.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu godinu je završilo moćnom, bolnom bitkom za ranjenike ovog diskriminatorskog vremena - predstavom “Ciganin, ali najljepši” prema romanu Kristiana Novaka i u režiji Ivice Buljana. Već krajem ovog mjeseca (26. siječnja) Opera izlazi s remek-djelom glazbenog teatra: “Ukletim Holandezom” Richarda Wagnera, pod ravnanjem Nikše Bareze i režiji Oliviera Pyja, recentnog ravnatelja kazališnog festivala u Avignonu. Mjesec dana kasnije (premijera 23. veljače) dramski ansambl hvata se u koštac s “Kraljem Learom” W. Shakespearea. Redatelj je Janusz Kica (koji je maestralno proniknuo u Matišićeve “Ljude od voska”), dramaturginja je Lada Kaštelan, a u naslovnoj ulozi nastupit će jedan od najvećih glumaca ovih prostora Miki Manojlović.
Romani u Gavelli
Svakako će pažnju plijeniti balet “Elizabeta Austrijska - Sissi”, koji na glazbu Bedřicha Smetane režira i koreografira eminentni francuski umjetnik Patrice Bart. Tajnovito postmitsko Ibsenovo djelo “Peer Gynt” režirat će norveški redatelj Erik Ulfsby, a nesmanjena zvijezda Roberta Wilsona u suradnji s američkom skladateljicom Paolom Prestini realizirat će praizvedbu opernog projekta “Two Oars”, prema motivima Hemingwayeva romana “Starac i more”.
GDK Gavella je delikatno biće romana “Sjećanje šume” Damira Karakaša povjerila sjajnoj mladoj redateljici Tamari Damjanović (praizvedba 31. siječnja), koja uz Ninu Bajsić potpisuje i dramatizaciju. Još jedno prozno tkivo, Kafkin roman “Proces” (14. ožujka), proći će kroz iscrpni laboratorij Renea Medvešeka, dramaturga Dubravka Mihanovića i glumačke družine.
“Noćna škola”
Zagrebačko kazalište mladih prvo istrčavanje u drugom sezonskom poluvremenu imat će 17. veljače, premijerom “Ljudskog glasa” Jeana Cocteaua u režiji Bojana Đorđeva, a nakon 26 godina (od kultne predstave u režiji Nenni Delmestre, u ITD-u) na naše scene se vraća brutalni Shakespeareov “Tit Andronik”. Danas u rukama Igora Vuka Torbice, koji je sa zekaemovcima i fenomenalnim “Hinkemannom” naprosto poharao regiju. “Titom” će u ožujku biti i obilježen 70. rođendan ove važne teatarske kuće.
Oliver Frljić vraća se u Satiričko kazalište Kerempuh (premijera 19. siječnja), adaptacijom i režijom “Šest likova traži autora” Luigia Pirandella. Osim tjeskobne potrage za identitetom imaginarnih a stvarnih naših lica, Frljić će se, dakako, pozabaviti i oportunizmom pred najcrnjim silama. Pirandello je, naime, bio fan i jedno vrijeme član fašističke stranke, pa i ovdašnjeg prepoznavanja neće manjkati. Erdmanov “Samoubojica” u režiji Vite Taufera i adaptaciji Dore Delbianco (premijera u ožujku) pozabavit će se krvopijskom rutinom kolektivizirajuće sredine koja je u stanju bez po muke žrtvovati bližnje.
Kazalište Komedija premijerno starta koncertnom izvedbom (koprodukcija sa Zagrebačkom filharmonijom) rock opere “Jesus Christ Superstar” Webbera/Ricea (2. ožujka), a tjedan dana kasnije bit će izvedena dramatizacija romana “Opet on” Timura Vermesa. Opaku satiru o imaginarnom povratku Hitlera-zombiea u naše doba, režira Marko Juraga. U svibnju, pak, slijedi praizvedba mjuzikla “Alphonsine” Veseljka Barešića.
Dvanaestog siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca premijerno će se izvesti svevremenska posveta ugnjetavanima u meljavama historije: “Woyzeck” Georga Büchnera. Režira Anica Tomić, dramaturginja je Jelena Kovačić, u naslovnoj ulozi je Dean Krivačić, a Marie utjelovljuje iznimna mlada glumica, gošća iz beogradskog Narodnog pozorišta, Hana Selimović. Hrvatska drama u suradnji s Baletom HNK Ivana pl. Zajca praizvest će (17. ožujka) “Vodu”, prema noveli Vladimira Nazora, u režiji i koreografiji Matije Ferlina i dramaturgiji Gorana Ferčeca. Iznimna društvena odgovornost vodi projekt “Noćna škola” (praizvedba 18. travnja), dramaturginje Vedrane Klepice i redateljice Renate Carole Gatice. Autorice istražuju jednu od tabu riječkih tema o tinejdžerima hospitaliziranima u riječku Psihijatrijsku bolnicu Lopača radi navodnih poremećaja u ponašanju.
Osijek i Split
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 23. veljače premijerno izbacuje Goldonijevu “Lukavu udovicu” u režiji Želimira Mesarića transponiranu u Osijek 1900. U nas malo igranu operetu “Kod bijelog konja” Ralpha Benatzkog a koja je stalni blockbuster svjetskih scena, u travnju postavlja razigrani Robert Bošković. Početkom lipnja praizvest će se “Long, long play - esekerska rock melodrama”, predstava rađena prema uzbudljivom žanrovskom hibridu (dnevnički zapisi, rock eseji, poezija i performerski dokumentarizam) Branka Kostelnika, producenta u zagrebačkom Muzeju za suvremenu umjetnost. Priča o rock sceni kraja osamdesetih u osvit rata, live verziju imat će i na otvaranju Osječkog ljeta kulture.
Istog datuma kad i kerempuhovski Pirandello (19. siječnja) isti pisac premijerno će pohoditi splitsku publiku. Hrvatsko narodno kazalište u Splitu odlučilo se za reinterpretaciju lokalizacijske adaptacije Vanče Kljakovića “Čovik, zvir i kripost” (prije četrdeset godina u Kljakovićevoj režiji nastupila je proslavljena glumačka plejada: Ivica Vidović, Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Josip Genda...) u režiji Nenni Delmestre. “Gdje su nam nestali smijeh i zafrkancija? Jesmo li zaboravili da smo dio mediteranskog svijeta koji je oduvijek imao potrebu nasmijati se i narugati se tuđim, a još više vlastitim nesavršenostima i manama?“ pita se Nenni Delmestre, a to pitanje moglo bi se i protegnuti na cijelu našu namrgođenu zajednicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....