U nastavku donosimo:
- režijski potpis Aide Bukvić između barokne tradicije i suvremenog tempa, uz glazbene akcente Žarka Dragojevića
- fokus na kostimografsku viziju Doris Kristić i scenski koncept Ive Knezovića kao ključ čitanja Calderonova klasika
- glumačke dosege ansambla KMD-a s naglaskom na uloge Srđane Šimonović, Doriana Vicića i Mare Martinovića
- stilsku anatomiju likova kroz materijale, krojeve i boje, od dvorskog sjaja do metafore sna
- iskustva publike i stavove kritike o scenskoj komunikativnosti i vizualnoj koherentnosti predstave
Aida Bukvić pronašla je mjeru između baroka i suvremenosti. Njezina režija filozofske drame u tri čina "Život je san" Pedra Calderona de la Barce traje sat i 45 minuta. Integralni tekst iz 1636. u klasičnom prijevodu Nikole Milićevića uzeo bi više od tri sata igre. Milićevićev prijevod iz 1977., pitki osmerci, nisu dakle osakaćeni nego svedeni i radnja je ubrzana. Glumci dubrovačkog Kazališta Marina Držića, ojačani doajenom Marom Martinovićem, nose se s rimovanim stihovima s različitim uspjehom no, generalno gledano, igraju korektno, a neki izvrsno. Prije svih Srđana Šimonović kao Klarin, lakrdijaš i vrlo mladi Dorian Vicić u glavnoj ulozi Kneza Sigismunda. Režija je pragmatična, konzistentna, brzog ritma, uz voluminoznu a nenametljivu glazbu Žarka Dragojevića...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....