U centru Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića, četiri subote zaredom izveden je potresan performans koji je privukao pažnju prolaznika i javnosti. Na jednom od njih nekoliko je žena stajalo u tišini, s licima prekrivenim umjetnom krvlju i tragovima ozljeda. Nisu govorile, nisu se kretale, samo su stajale i gledale ispred sebe. Njihova tišina bila je glasna poruka o nasilju nad ženama koje se prečesto događa iza zatvorenih vrata.
Ti su performansi i najava kazališne predstave "Sigurna kuća" u produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella, čija je premijera zakazana za 24. listopada. Predstava u režiji Anice Tomić i adaptaciji Jelene Kovačić bavi se temom obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, prikazujući život obrazovane žene koja postaje žrtva psihološkog i fizičkog zlostavljanja. Nakon dugogodišnjeg trpljenja ona u očaju počini drastičan čin - ubije supruga koji ju je zlostavljao.
Sigurna mjesta
Ovom akcijom i predstavom Gavella želi potaknuti društveni dijalog i osvijestiti važnost postojanja sigurnih mjesta, ali i empatije i razumijevanja prema žrtvama. "Sigurna kuća" tako postaje više od kazališne predstave, ona je umjetnički i društveni apel protiv šutnje i ravnodušnosti.
Predstava "Sigurna kuća" nastala je prema istoimenom romanu hrvatske autorice Marine Vujčić. Riječ je o snažnoj i emotivnoj drami koja progovara o nasilju nad ženama i važnosti postojanja sigurnih prostora - fizičkih i simboličkih - u kojima žrtve mogu pronaći podršku i novi početak. Kroz likove koji su obilježeni traumom, ali i željom za slobodom, predstava istražuje odnose moći, straha i hrabrosti te propituje koliko je naše društvo spremno čuti i razumjeti žrtve nasilja.
Radnja prikazuje sudbine različitih likova koji se susreću u sigurnoj kući - utočištu, ali i mjestu suočavanja sa samima sobom. Autorica kroz njihove priče govori o boli, strahu i gubitku, ali i o snazi, prijateljstvu i nadi. Pišući roman, Marina Vujčić puno je, među ostalim, razgovarala s jednom od nekadašnjih zatvorenica ženske kaznionice Požega.
Premijera predstave zakazana je za 24. listopada 2025. godine u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, a prve izvedbe održat će se 25., 27. i 31. listopada. U glumačkoj postavi su Ksenija Pajić, Filip Šovagović, Barbara Nola, Ivan Simon, Lana Meniga, Đorđe Kukuljica, Dijana Vidušin, Enes Vejzović, Siniša Ružić, Helena Buljan i Ivana Bolanča, uz još nekoliko članova ansambla Gavelle. Scenograf predstave je Matija Blašković, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Nenad Kovačić, a za scenski pokret zaslužna je Lada Petrovski Ternovšek.
Potresni prizori u centru Zagreba, žene krvavih lica stoje i šute: Evo o čemu se radi
U jednom trenutku
Uoči premijere razgovarali smo s glavnom glumicom Dijanom Vidušin. Rođena u Puli, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a kako nam kaže, da je gluma "njezin poziv" osjetila je kroz niz susreta sama sa sobom.
- Mislim da se to ne dogodi u jednom trenutku. Jedan od njih bio je kad sam završavala srednju školu i kad mi nije bilo upitno što želim upisati, a to je bila Akademija dramske umjetnosti. Svaka je uloga ostavila trag i pomaknula me u nekom smjeru. Taj put nije pravocrtan i zato je uzbudljiv - priznaje nam.
Otkriva kako ponekad teško balansira osobni život s emocionalno zahtjevnim glumačkim zadacima. Ponekad se zapita može li istodobno biti dobra mama i dobra glumica.
- Uloge traže da ih pustiš u sebe, ali da ih znaš i otpustiti. S godinama sam naučila prepoznati granicu između onoga što je moje i što pripada liku. Majčinstvo me vraća u realitet i to je moje sigurno mjesto koje me čuva. Na ranjivost gledam kao na dar koji mi je dan, a snagu mi daje stvaranje, izgradnja kazališta u koje vjerujem - ističe.
Na pitanje postoji li uloga ili priča koju još nije igrala, a željela bi, otkriva nam kako nije riječ o ulozi, nego o liku koji nosi neku transformaciju. Inspiraciju za rad pronalazi svugdje.
- Inspiriraju me istina, ljudi koji vole svoj posao, ljudi koji mi otkriju nešto novo, ljudi sa svojim životnim pričama koje su različite od mojih, stariji ljudi i njihove mudrosti, razgovori, filmovi, serije, glazba, moje djevojčice i njihov pogled na svijet koji se širi kako rastu. Mladim glumcima poželjela bih da budu znatiželjni, hrabri, ranjivi i slobodni - dodaje glumica.
Potresna priča
Roman po kojem je nastala predstava pročitala je ljetos, a priča kojom se bavi duboko ju je potresla. Iznimno je zahvalna autorici na podršci koju je dobila tumačeći glavnu ulogu njezina romana.
- Mislim da bi to trebala biti literatura za sve žene koje ulaze u odnose kako bi prepoznale mehanizme manipulacije koji dovode do nasilja - ističe.
Uloga koju igra snažna je i emocionalna, a priprema za nju je bila utoliko teška jer nije ugodno biti u poziciji žrtve, ni fizički ni emotivno.
- Razgovori s autorskim timom predvođenim Anicom Tomić, Jelenom Kovačić i stručnjacima iz područja zaštite žena pomogli su mi da bolje razumijem što se događa u nasilnim vezama i što žrtve prolaze. Jako mi je ušla pod kožu. I teško je to skinuti sa sebe nakon probe, ali vjerujem da će s izvedbama biti lakše - kaže Dijana Vidušin.
Prije samog izlaska na scenu bitna joj je psihološka priprema. U ovoj predstavi vodi je neki viši cilj, vidi je kao kanal kroz koji mogu izaći priče mnogih žena koje su doživjele bilo koju vrstu nasilja. To joj daje mir i snagu.
- Željela bih da predstavom dotaknemo, potaknemo, pomaknemo, osvijestimo. Osjećaj težine je neizbježan, ali pitanje je onda što nakon tog osjećaja. Može li nas on potaknuti da budemo svjesniji da je nasilje prisutno ne samo u partnerskim odnosima, nego već i među djecom. Kad ćemo napokon početi primjenjivati nultu toleranciju na nasilje - poručuje.
Poznati glumci u Zagrebu na kraju predstave držali su golem transparent. Poruka je neopisivo važna
U jednom prijašnjem intervjuu za Jutarnji list glumica je istaknula kako joj je gluma način istraživanja ljudske prirode te da u svakom liku traži istinu i emociju. Voli tumačiti slojevite ženske likove, osobito one koji se nalaze između snage i ranjivosti.
- Umjetnost ne mijenja svijet odjednom, ali može promijeniti pojedinca koji konzumira umjetnost. A svaka promjena počinje s jednim čovjekom. Kazalište je prostor u kojem ne glumimo stvarnost, nego je ogoljujemo da bi je publika mogla ponovno pogledati bez straha - zaključuje glumica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....