Šerbedžija je svoju publiku skupljao dva desetljeća, a Dubrovčani je dva desetljeća rastjeruju. Rezultat je jasan

Pelješki most jest koliko lijep, toliko zlokoban. Da, upravo zlokoban. Platila ga je Europska unija, projektirao Slovenac, podigli Kinezi, sve zato da se zaobiđe Bosna i Hercegovina, koja, do daljnjeg, a i dulje, ostaje crna ovca europska, gotovo pa gurnuta preko ruba, u bezdan azijatski, Krleža bi kazao. Put za Dubrovnik nije pak kraći. Štoviše, dulji je. Sjajan semafor onkraj Metkovića stvara kilometarsku kolonu, dulju nego ikad, i poništava protočnost mosta, a kad most prođeš te brzu cestu poluotokom, dočeka te puzanje kraj stonskih zidina i opet dalje kroz Dubrovačko primorje, za kakvim kamionom ili za kakvim Mađarem prvi put na Jadranu, cijeli sat i dulje.

Izvan sezone, u Neumu, na granici, nema gotovo nikoga te će praktični Dubrovčani autom...