RENE MEDVEŠEK POSTAVLJA 'PROCES' U GAVELLI 'Kafkin je svijet itekako aktualan u današnjoj hrvatskoj stvarnosti'

Scena je prazna, izuzev jednog stola i nekoliko stolica. Kako vrijeme protječe, ne mijenja se mnogo - samo se na njoj nagomilavaju plavi registratori.

Oni su ti koji simbolički zatrpavaju ljude na toj sceni. Tako bi se vizualno mogla opisati nova predstava redatelja Renea Medvešeka, koji se prihvatio posla da na pozornicu postavi komad rijetko viđen u zagrebačkim kazalištima. Riječ je o “Procesu” Franza Kafke, koji će premijerno biti izveden 14. ožujka u Gavelli.

- Ovaj naslov gotovo da nije igran od kraja Drugog svjetskog rata u zagrebačkim gradskim kazalištima. Iznimka su, koliko znam, izvedbe u kazalištu &TD te Kazalištu slijepih i slabovidnih. Za pretpostaviti je da “Proces” svojedobno i nije bio pretjerano poželjan na repertoaru zato što tjeskobno ozračje romana podsjeća na naličje života u prošlome sistemu, čije se posljedice i danas osjećaju - smatra Medvešek.

Priča o birokraciji

Kafku, i to baš “Proces”, odabrao je jer je to, uz činjenicu da je riječ o kanonskom književnome djelu, odličan i aktualan kazališni naslov. Kafku jako cijeni: smatra ga ne samo mračnim, nego i duhovitim piscem te silno inteligentnim umjetnikom čije osebujno djelo neprekidno poziva na nova tumačenja.

- Ovo je svakako priča o pravosuđu i birokraciji, ali i mnogo više od toga. Ona zapravo, kako i sam Kafka kaže, ne govori o običnome sudu, nego o jednoj apstraktnoj unutarnjoj “tavanskoj” instituciji svijesti i/ili savjesti koja je svojstvena čovjeku sapetom različitim okovima naše civilizacije - pojašnjava Medvešek.

Priča ovog romana dobro nam je poznata: glavnog bankarskog blagajnika Jozefa K. upravo na 30. rođendan uhićuju dvojica agenata. Zločin: nepoznat. Osjeća li se krivim? Ne. No unatoč tome Jozefu K. crno se piše i to mu svi likovi koje susreće bez problema daju do znanja. Potom počinje suludi ples: on odlazi na ročište, kontaktira s odvjetnikom, ljudi za koje misli da nemaju nikakve veze s njegovim slučajem ipak nešto rade na sudu pa mu govore koješta...

Taman kad se izgubimo u svemu tome i ponadamo se kako će se radnja samo rasplinuti, ples postaje pravi danse macabre u kojem Jozefa K. dva nepoznata muškarca na njegov 31. rođendan odvode u kamenolom i ubiju nožem. On se tome, nakon toliko dana muke i borbe sa sudom i društvom zbog svojeg nepoznatog zločina, uopće ne odupire.

- Pokušavamo ostati vjerni autoru, odnosno zadržati osnovnu nit, ali i višeslojnost romana, ujedno je dovesti u vezu s današnjicom. Zahtjevan je to dramaturški zadatak. Kafkin svijet vrlo inspirativan, ali scenski ne baš lako dokučiv. Treba naći odgovarajući oblik kazališnog pripovijedanja kojim bi se labirint njegove proze uspješno prenio na pozornicu - napominje Medvešek.

Izazov

Odstupanja od romana su minimalna, pojašnjava, i to samo u trenucima kad je to bilo nužno. Naročito je izazovno pokušati prenijeti na scenu njegovu osebujnu atmosferu - jedno od zahvalnih sredstava za to je svakako glazba, koju u ovoj predstavi potpisuje glazbenik Zoran Šćekić.

- Proces je kao predložak ona vrsta izazova koju čovjek može samo poželjeti jer na osebujan način tjera na propitivanje ustroja i granica vlastitog izričaja, baš kao što je i Kafka činio. Osim toga, tu je i ta povezanost sa svijetom pravosuđa, toliko važna u romanu, ali i tako aktualna u današnjoj hrvatskoj stvarnosti - dodaje Medvešek te ističe kako ne treba smetnuti s uma činjenicu da je Kafka bio pravnik i da je baš zato dobro razotkrivao mehanizme kojima administracija guta ljudske živote.

Predstava traje nešto manje od dva sata, a na sceni je 12 glumaca. Glavnu ulogu tumači Nikola Baće, a glume još i Hrvoje Klobučar, Ivan Grčić, Darko Stazić, Nela Kocsis, Sven Medvešek, Ankica Dobrić, Natalija Đorđević, Perica Martinović, Martina Čvek... Dramaturg je Dubravko Mihanović, kostimografkinja Marta Ćopo, a scenografkinja Tanja Lacko.

Kazališni hit

Sasvim blizu Gavelle je HNK, kazalište u kojem je najveći ovosezonski hit Medvešekova predstava “Tko pjeva zlo ne misli”. Karte se ne mogu nabaviti već mjesecima, otkako je premijerno izvedena u rujnu prošle godine. Očekuje li od ove predstave da bude jednako tako uspješna i rasprodana?

- Mislim da je i ovo jak naslov. Sigurno je da će sam po sebi privući publiku i zbog aktualnosti, ali i zato što je riječ o lektiri. Od pitanja hoće li biti hit puno mi je važnije hoćemo li uspješno kazališno progovoriti, doista otvoriti prava pitanja i potaknuti suigru s publikom? Međutim, to nam je tek vidjeti - kaže Medvešek, naglašavajući kako mu se i tijekom rada na ovoj predstavi potvrdila spoznaja o tome da je najvažnije znati biti strpljiv.

Trebalo je i obuzdati svoj strah, ali i predodžbe o tome kako bi predstava trebala izgledati i pustiti da stvari idu svojim tokom. Međutim, nada se dobrom ishodu ovog radnog procesa posvećenog priči o tome kako nas ponekad sistemi mogu uništiti. Metaforički, ali i doslovno.