Radnja teče kao antički triler. Dogodio se već i grijeh, i smrt, prošla je već i volja za osvetom, i svaka strast...

Nisam lani vidio sve predstave koje sam htio, pa evo jedne nadoknade. Roman Sándora Máraia "Kad svijeće dogore" u adaptaciji Christophera Hamptona, prijevodu Veronike Kordić i režiji Branka Ivande, trenutačno je, moguće, i najbolja glumačka predstava u Zagrebu. Premijerno je prikazana lani u proljeće, a publike joj u zagrebačkom HNK eto ne nedostaje ni danas. Izvedbu protekle subote ispratila je gotovo ovacijama. Doduše, mnogo je tu starijih ljudi, pa su i reakcije "mirnije". No to je, što se kaže, širi, europski problem, to "starenje" publike. Bilo je, međutim, i mlađeg svijeta, ponešto parova, djevojačkog društva…

Predstava je glumački izvanredna zato što gluma raste u izvanrednim...