SVI NA NOGAMA

Publika je bila oduševljena anđeoskim glasom ove pjevačice, briljirala je

Darija Auguštan

 Biljana Blivajs/Cropix
Bile su tu romance i uspavanke, lovačke himne i posvete porinućima brodova u kojima je Auguštan briljirala

Vikend je u svijetu odjekivao obilježavanjima stogodišnjice smrti velikog opernog majstora Giacoma Puccinija, koja se ispunila ovoga petka, 29. studenoga. U nas je obilježena otvorenjem izložbe o povijesti izvedbi njegovih opera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, uz zanimljivosti, fotografije i najatraktivnije kostime iz kazališnog fundusa, a temom se znalački pozabavila muzikologinja, stručnjak za operu, Zrinka Matić. Izložba je "oglazbljena" Puccinijevom opernom glazbom, ulomcima u interpretaciji najboljih kadrova Zagrebačke opere, sopranistice Lane Kos i tenora Filipa Filipovića uz klavirsku pratnju Helene Borović, a moći će se pogledati kao idealna nadopuna "Orašarima" i ostalim naslovima, u foyeru na 2. katu do 6. prosinca. Nakon toga, u planu je da se "izvlači" na svjetlo kad god bude neka Puccinijeva opera na repertoaru kuće, od čega nas najprije očekuju ti isti "Bohemi".

Nažalost, ovih dana ni na jednoj drugoj sceni opernih kuća nije bilo ni riječi o Pucciniju, ali je zato sasvim drukčiji uvid u njegovo stvaralaštvo dala Koncertna dvorana Lisinski svojim omiljenim ciklusom "Lisinski subotom". Dan nakon Puccinijeva smrtnoga dana upriličen je koncert petnaestočlanog ansambla Virtuoza milanske Scale, najslavnije operne kuće na svijetu poglavito proslavljene zbog tamošnjih praizvedbi Verdijevih i Puccinijevih opera (I Virtuosi del Teatro alla Scala). Njihov koncertni majstor, Andrea Peccolo, u godini kad se obilježava ovako okrugla obljetnica njegove smrti, okupio je takoreći nepoznatog Puccinija, svu sačuvanu njegovu komornu glazbu od čega je jedina poznata skladba elegija Krizanteme. Sve ostalo nastajalo je bilo kao studentske vježbe za skladateljeva naukovanja u Lucci i Milanu, bilo kao dar djeci i prijateljima, ili pak na narudžbe dobrotvornih organizacija, fonografskih tvrtki i časopisa. U svakom slučaju, nešto po čemu ne prepoznajemo pravog Puccinija, jer riječ je o skladatelju koji je doista cijelog života razmišljao na način kazališta i želio pisati za kazalište. Navodno ga je jednoga dana posjetio sam Bog, potapšao ga po ramenu i rekao da mu obećaje uspjeh ukoliko bude pisao samo za kazalište, čega se skladatelj dosljedno držao i nije gubio koncentraciju sve do prerane smrti u naponu snage sa 65 godina, nakon kratke i teške bolesti raka grla.

image

Darija Auguštan

Biljana Blivajs/Cropix

Uglavnom, milanska je Scala za ovaj projekt preslušala snimke niza hrvatskih opernih pjevačica i nakon selekcije koja je pala na njih tri, sam se orkestar njezinih Virtuoza (što će reći koncentracije prvih gudača) odlučio za našu sopranisticu Dariju Auguštan, mladu solisticu Zagrebačke opere koja je protekle godine briljirala kao Puccinijeve Magda (Lastavica) i Musetta (La bohème), s perspektivom da u budućim produkcijama "osvoji" i ulogu Mimi. Njezin se anđeoski glas savršeno stopio s tipično mekim, lirskim gudačima kako to stoljećima njeguje talijanska tradicija u Scali, gdje je Puccini doživio mnoge uspone i padove, čija je publika u konačnici dala pozitivan sud svim njegovim operama izuzev druge po redu, Egar. Bile su tu romance i uspavanke, lovačke himne i posvete porinućima brodova u kojima je Auguštan briljirala i izazvala oduševljenje publike koja se nije dala "ukrotiti" niti višestavačnim skladbama poput Kvarteta ili ciklusa menueta, te je pljeskala na svaku pauzu. Upoznali smo drukčijeg Puccinija, poslušnog đaka i dobrog zanatlije, s manje ili više melodijske invencije, a sve ono što je uspjelo bolje u tom repertoaru, znalački je upotrijebio u opernim arijama, pa smo prepoznavali teme iz Lastavice, Bohema i jednočinke Gianni Schicchi. Premda su pojedine pjesme pisane za tenore i baritone, u transkripciji ih je Auguštan otpjevala u svojoj visokoj lazi, što je dalo cijeloj glazbi anđeoskiju notu. Za kraj, umjesto novih djela, u dodatku su ponovljene dvije – slava jahtinu porinuću Avanti, Urania!, te prekrasna uspavanka Sogno d‘or (Zlatni san), čime su se glazbenici prigodno oprostili od publike. Ansambl Virtuoza nastavio je put u svoj Milano gdje pripremaju novu produkciju Verdijeve Moći sudbine za otvorenje sezone 7. prosinca.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 16:57