Prva zbilja dobra režija Ivana Plazibata bila je u Osijeku. Sad ga čeka veliki izazov

Henrik Ibsen napisao je "Ženu s mora" 1888. i drama je tada smatrana ekscentričnom - previše intimna za nordijsku scenu naviknutu na društvene optužnice, premalo radikalna za protofeministe koji su već imali "Noru". Ellida Wangel ne bježi od muža, ne pali kuću, ne ubija dijete. Ona tek stoji, zuri u more i pita se je li uopće pristala na život koji živi. Ta unutarnja paraliziranost, osjećaj da je netko drugi odabrao umjesto tebe, a ti si rekla da - time se Ibsen zapravo bavi. Dvojbu nije razriješio, na pitanja ne odgovara, nego ih ostavlja otvorenima.

Čini to, naravno, zato što nije jeftin moralist, nego osviješten umjetnik, dramatičar koji duboko prodire u ljudsku dušu. Zna da se psihološka istina opire svakom zaokruživanju i provjeri. Zbog toga drama ne stari i zbog toga ...