U KAZALIŠTU GAVELLA 14. VELJAČE

PRAIZVEDBA 'HOTELA ZAGORJE' Predstava je nastala prema romanu Ivane Bodrožić i ispovijed je djevojčice koja je 1991. morala napustiti rodni Vukovar

Ivana Bodrožić
 Ronald Gorsic / CROPIX

Predstava po romanu Ivane Bodrožić "Hotel Zagorje", svjedočanstvo književnice o njezinu prognaničkom iskustvu, čija će praizvedba biti 14. veljače u GDK Gavelli, bit će, najavljeno je u srijedu, slojevito autorsko promišljanje odnosa prošlosti i sadašnjosti u cijelosti temeljeno na ženskoj energiji i snazi.

Na konferenciji za novinare u Gavelli, nakon što su novinarima prikazane dvije scene iz predstave, autorice projekta, redateljsko-dramaturški dvojac Anica Tomić i Jelena Kovačić, rekle su kako je riječ o kompleksnom komadu u kojemu su pokušale istodobno obuhvatiti vrlo komplicirano i razgranato tkivo romana i sagledati ono vrijeme iz današnje perspektive, u svojevrsnom hommageu ženama kao nositeljicama jednog aspekta bolnog ratnog iskustva koje se u našem društvu uglavnom zanemaruje.

- Nastojale smo uhvatiti specifičan ton romana, koji je lagano ironijski i duhovit, a konstantno se isprepliće s bolnim i traumatičnim iskustvima. Također nam je bilo bitno u predstavi ispričati i tešku introspektivnu priču malog marginaliziranog pojedinca, što taj lik u romanu i jest, jer tu priču priča djevojčica koja nema pravo djelovati, ne može ništa učiniti - rekla je redateljica Tomić.

Ispričana iz očišta te djevojčice, priča, kako je ocijenila, sadrži neke od najboljih rečenica koje jako dobro govore ne samo o Hrvatskoj, nego i o našem mentalitetu te odnosu koji imamo prema drugima, prema onima koji nisu u poziciji moći, nemaju pravo glasa.

- Taj lik zastupa prava svih obespravljenih koje, nažalost, i danas imamo, pri čemu mislim na sve one ljude koji su na neki način omalovaženi i nemaju nikakvu sigurnost u našemu društvu - istaknula je Tomić.

Roman hrvatske književnice Ivane Bodrožić objavljen 2010. potresna je prognanička ispovijed pisana iz perspektive djevojčice koja je 1991. godine morala napustiti rodni Vukovar - oca nikad više neće vidjeti jer on je zauvijek nestao na Ovčari - da bi se potom s majkom i bratom našla u privremenom smještaju u zgradi bivše Političke škole Josip Broz Tito u Kumrovcu koja tako ironijom povijesne sudbine postaje utočište prognanicima iz Vukovara. Roman je ovjenčan nagradom Kiklop za najbolje prozno djelo godine.

Kako bi bolje približile poruku priče i atmosferu u kojoj se ona odvija, autorice su u predstavu uključile fotografije danas potpuno devastiranog zdanja u Kumrovcu, gdje se nalazi i sobica od desetak četvornih metara s tri kreveta u kojoj je djevojčica Ivana čekala bolju budućnost.

- Pogled na tu sobicu asocijativno se vezuje uz ono kako se mi danas osjećamo u zemlji - ponekad skučeni, ponekad stisnuti, s pogledom u budućnost koju ne možemo uhvatiti, a nadohvat je ruke - rekla je Tomić.

Kovačić je napomenula kako je predstavi prethodio dvogodišnji rad na adaptaciji koji je uključivao opsesivno čitanje kompletnog opusa Ivane Bodrožić, uključujući i njezine kolumne, intervjue i javne nastupe, a prva važna odluka bila je da na predstavi angažiraju isključivo ženski ansambl.

- Bilo nam je važno da tu priču nose žene, ne samo zato što u romanu priča djevojčica, nego zato što u ratu i simbolički i konkretno postoji podjela na mušku i žensku ulogu, a ta se uloga žena u našem društvu još i danas zanemaruje - objasnila je dramaturginja.

- Bilo nam je važno da na scenu dovedemo vrlo snažnu žensku energiju koja u sljedovima sadrži i nježnost i plačnost i snagu i moć te da pokažemo da tu priču mogu zaista samo ispričati žene - dodala je.

Bodrožić se zahvalila redateljsko-dramaturškom tandemu na hrabrosti i želji da se uhvate u koštac s tako slojevitom pričom.

- Od samoga početka bila sam potpuno spremna prepustiti im da rade ono što najbolje znaju, imala sam potpuno povjerenje u njihovu intuiciju i kazališni jezik, da će one moći i znati ispričati tu priču - izjavila je Bodrožić.

- Za mene je ovo novi život romana, za mene je ovo roman ispričan na novi način, ali je sukus sadržan. Najviše od svega dirnulo me to što predstava ima isti emocionalni ritam kao i roman, koji je na površini lagan, gotovo dječji, neugrožavajući, ali s druge strane propada u neke strašne momente koji su tim jači jer ste nepripremljeni na njih - dodala je.

- Čini mi se da ova predstava između ostaloga može biti i predstava koja privlači različite generacije jer pokazuje našu zarobljenost u 90-ima, ali se ne obraća onima koji su stasali samo u 90-ima i bili, kako se to voli popularno reći, svjedoci vremena - poručila je.

Lepeza likova iz romana spojena je u osam autentičnih žena koje nose svaka svoju bolnu priču. Glavnu protagonistkinju Ivanu igra Dijana Vidušin, njezinu majku Ksenija Pajić, baka je Perica Martinović, a teta Slavica Bojana Gregorić Vejzović. Ivanine prijateljice iz Hotela su Tena Nemet Brankov (Nataša), Antonija Stanišić Šperanda (Marina), Ivana Roščić (Zorica) i Ivana Bolanča (Jelena). U predstavi se pojavljuje i Đorđe Kukuljica, u ulozi televizijskog voditelja.

Autor glazbe je Nenad Kovačić, scenograf Igor Vasiljev, koreografkinja Lada Petrovski Ternovšek, kostime osmišljava Marita Ćopo, a oblikovatelj svjetla je Zdravko Stolnik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 19:37