UTORAK NAVEČER U KAZALIŠTU

Ponekad se u Zagrebu živi kao u Berlinu. Ali, samo ponekad...

ZAGREB - Jesenja vlaga, utorak navečer, reklo bi se čista depresija, nigdje se ništa ne događa, osim možda u Zagrebu. Tako stoji urbana kultura u ovoj državici. A i u Zagrebu često nemate gdje. No, ovaj utorak bilo je kao u kakvoj metropoli.

U ZeKaeM-u daje se od 20 sati predstava u okviru Sedmog festivala novog cirkusa, a u Teatru &td u 22 počinje koncert-performance u okviru Perforacija, alternativnog kazališnog festivala što se ovih dana daje u Zagrebu, a uskoro seli u Dubrovnik...

Festival novog cirkusa funkcionira, praktički, kao neželjeno dijete Ministarstva kulture, jer mu se dotacije neprestano smanjuju, premda predstavlja vrhunske stvari.

Akrobat invalid

Novi cirkus podvrsta je izvedbene umjetnosti u kojoj se cirkuske vještine spliću s teatarskim. Nastao je 70-ih godina u Francuskoj, Australiji, Velikoj Britaniji, na zapadnoj obali SAD-a. U ZKM-u je gostovala ugledna francuska skupina Les Colporteurs, s predstavom “Na putu...” Plesačica na žici, Finkinja Sanja Kosonen i Antoine Rigot, nekad akrobat, a danas više ne baš mlad invalid...

Na sredini pozornice stoji željezna konstrukcija u obliku trokuta, među kojima su na visini od oko dva metra razapeta čelična užad što pak povezuju tri koso prema dolje i prema centru konstrukcije položene cijevi. To je prostor za igru.

Lirski ples

U parteru isprva leži bivši akrobat, koji je prije deset godina doživio nesreću i sad se u svakodnevici kreće u kolicima. Masira stopala, postupno se osovljava na noge i zapravo ne shvaćaš da ne glumi. Sljedećih 40 minuta on postaje “zemaljska” potpora plesačici koja iznad njega izvodi lirski ples. Usamljena je i, kao da bolno levitira ponad žice po kojoj hodi, premeće se ili preskakuje na cijevi. Bivši akrobat ispod nje doslovno joj služi kao oslonac. Katkad se vraća na žicu penjući mu se na glavu, katkad je podupre rukama. Raskidana glazba, dramaturški pažljivo odmjereni intervali svjetla i tame, uvode publiku u svijet ujedno nadrealan i realan. Ograničenja ljudskog tijela ovdje se pokazuju kao nadmoć ljudskog uma...

Čekajući početak koncerta slovenske skupine Via negativa u Teatru &td, porazgovarao sam s gospođom iz Bresta, jednom od voditeljica tamošnjeg velikog kazališnog centra. U Francuskoj postoji pet visokih državnih škola za cirkuske artiste. Pita me gdje se u nas školuju. Objašnjavam joj da se u nas za takve vještine školuju još uvijek samo medvjedi, i to živi...

Na pozornici Teatra &td gol pjeva, s buketom ruža u rukama, Uroš Kaurin, mlad slovenski glumac. Performace je sastavio s Bojanom Jablanovcem, a izvodi ga s kontrabasistom Tomažom Gromom.

Pjeva sa sluhom, ali karikirano, u povišenom, razdraganom tonu, pop-evergreene. Zaziva ljubav. Publika je većinom gej. Do mene sjede dvije djevojke što se zaljubljeno drže za ruke.

Gospođa iz Bresta

Predstava je komorna, neozbiljna, ali nekako gerilska u ovom našem domaćem kontekstu. Ona gospođa iz Bresta je oduševljena. Mora da je pomislila da je Zagreb neka vrsta metropole u kojoj se živi kao što se živi u Berlinu. Odustajem od toga da joj objasnim kako je sve to samo kulisa jednog inače pustog i ne baš gostoljubivog grada...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 05:31