“Petar Pan” u režiji Roberta Waltla predstava je niti dosadna ali niti pretjerano zanimljiva. Scenska rješenja većinom su rutinska, a radnja pomalo okljaštrena (prerada Ivora Martinića).
Najkraće rečeno: bit će izvrsna za djecu od otprilike pete do otprilike devete godine. Odlazak od roditelja ili neimanje roditelja ovdje su jedini elementi dramske napetosti. Takva mogućnost (strah od odvajanja ili gubitka) privukao je dakle pozornost sitne djece u publici. Odraslima i većoj djeci zbivanje (predstava traje nešto dulje od sata) s vremenom postaje monotono.
Živolić potvrđuje talent
Svega jedan lik jasno se ocrtava karakterom i zbilja je individualiziran, Zvončica, koju sigurno, duhovito i vrlo energično igra Doris Šarić Kukuljica. Vedran Živolić kao Petar Pan nanovo je pokazao da je talentiran, da napreduje, ali još je pomalo, rekao bih, krut u doživljaju i izričaju. Dakle, lijepo artikulira, glas mu je “popunjen”, ali gotovo svaku rečenicu završava uvijek istim tonom, kao nekom vrstom periode. Ovdje se rotira na konopcima, “leti” vrlo vješto, no nekako ostaje nezainteresiran za ostale aktere.
Plošna scena
Scena slavnog Jeana Guy Lecata, drvene goleme skele i švedske ljestve sa svake strane, kobaltno siva podloga i širok prazan prostor u sredini, papirnato sunce-ruža i papirnati valovi i jedan drveni brodić što ga doguraju ovdje su iskorišteni baš plošno, nema “skrivanja” po dubini, niti se igra svjetla razvija. Kostimi Ane Savić Gecan više su elegantni nego funkcionalni. Prije svega, Petar Pan izgleda kao i svi ostali Izgubljeni dječaci, kariran je, a Wendy, Michael i John kao da su precrtani iz Disneyeve knjige. Mlada Ana Đurinović igra Wendy prilično sigurno i cijeli je ansambl rekao bih koncentriran. Živa je glazba Nenada Kovačića. a songovi Olje Savičević Ivančević nategnuti, teški za izgovor, još s previše kabastih rima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....