Čak i danas, više od sto pedeset godina od nastanka, Ibsenova drama "Peer Gynt", ukorijenjena u folkloru i u nesvjesnom, nadahnjuje mnoge različite umjetnike, među njima je i znameniti koreograf Edward Clug. Upravo prema ovom djelu velikog norveškog pisaca Clug je kreirao balet koji je 2015. godine praizvedbu imao u Slovenskom narodnom gledališču, njegovu matičnom kazalištu u Mariboru, a ovog će petka imati svoju zagrebačku premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu. Clug je inače rođen u Beiusu u Rumunjskoj, diplomirao je na Nacionalnoj baletnoj školi u Cluj-Napoci 1991. Iste godine dobiva svoj prvi angažman u mariborskom kazalištu gdje je 2003., nakon što relativno rano otkriva svoj poziv za koreografiju i nakon nekoliko uspješnih djela, imenovan umjetničkim ravnateljem Baleta.
Međunarodnu pažnju privlači 2005. baletom "Radio & Juliet" na glazbu Radioheada, koja postaje međunarodni hit. Njegova jedinstvena interpretacija baleta Igora Stravinskog "Sacre du Printemps" (Posvećenje proljeća) 2012. i proboj njegova prvog narativnog cjelovečernjeg baleta "Peer Gynt" definiraju ga pak "kao važan koreografski glas njegove generacije". Tijekom narednih godina počinje surađivati s drugim baletnim trupama diljem svijeta te istodobno uspijeva mariborski baletni ansambl staviti na međunarodnu plesnu kartu.
Mentalne epohe
"Sada, nakon putovanja koje sam doživio tijekom stvaranja ovog baleta, nekako imam osjećaj da je tema odabrala mene", kaže Clug o baletu "Peer Gynt" u pauzi probe uoči zagrebačke premijerne izvedbe. "Zanimalo me je vidjeti kako se kazališna predstava može pretočiti u balet i postići Ibsenovu složenost koja prikazuje putovanje kazališnog konglomerata stilova, od naturalizma do fantastike i romantizma do ranog filozofskog modernizma. Rezultat je baletna ‘predstava‘ u kojoj svjedočimo Ibsenovu svijetu bez Ibsenovih riječi."
U drugoj polovici 19. stoljeća veliki norveški dramatičar Henrik Ibsen stvorio je lik nemirna antijunaka Peera Gynta, avanturista, lažljivca i nepopravljiva romantika koji, tražeći pravoga sebe u svojim snovima i napola mističnoj stvarnosti, ne brine o nedaćama u kojima ostavlja svoje bližnje.
Edvard Grieg, slušajući Ibsenovu poeziju, napisao je najmelodičniju i najslavniju glazbenu uvertiru, pa je do danas Solveigina pjesma mnogo poznatija od one koja ju je nadahnula.
"Poput Peera, čovjek danas živi na spoju različitih mentalnih epoha, a mnogi vjeruju kako su rođeni za velike stvari, samo trebaju shvatiti otkuda krenuti. I danas je mnogima jednako važno izabrati između krilatice ‘Budi svoj!‘ i uvjerenja trolova ‘budi zadovoljan sobom‘. Kulturalni kodovi se mijenjaju, veze pucaju, niti postaju tanje, ali... ljubav i dalje spašava te je vjernost kakvu je ponudila Solveig danas potrebnija nego ikada", stoji, među ostalim, u najavi baleta…
Clug je priču koja je nastala u 19. stoljeću postavio, dakle, gledajući je iz sasvim druge perspektive, iz pozicije našeg doba.
"Peerov sindrom prisutan je u današnjim društvenim krajolicima, kada neki postaju žrtve vlastitih ambicija ili vlastite pohlepe", tumači koreograf.
"Ali to nije svrha naše priče, već Peerov spas, koji leži u Solveiginoj bezuvjetnoj ljubavi."
Clug je u ovom svom baletu posebno pažnju posvetio glazbi:
"Znamo da je Grieg napisao glazbu za Ibsenovu dramu", priča koreograf i redatelj predstave. "Zanimljivo je da Ibsen nije bio sasvim zadovoljan rezultatom njihove suradnje te su se ubrzo nakon premijere drame razišli. Grieg je nastavio s koncertiranjem najboljih dijelova svoje skladbe i tako su rođene najpopularnije svite u klasičnoj glazbi. Tijekom istraživanja Ibsenova teksta i Griegove glazbe morao sam prevladati niz problema, kako bih spojio oba svijeta u suvremeni baletni novitet. Kao što ste rekli, Ibsenova drama u stihovima inherentno anticipira vlastitu univerzalnost kroz hermetičke prikaze stvarnog svijeta i Peerove fantazije, dok Griegova glazba, neovisno o Ibsenovu dramskom univerzumu, sama po sebi evocira romantične krajolike. Proces me doveo u situacije u kojima Griegova glazba napisana za predstavu nije bila prikladna i tražio sam različite Griegove skladbe koje bi odgovarale mojoj viziji. U ovom istraživanju libreto postaje složeni Griegov opus koji uključuje dva stavka njegova monumentalnog klavirskog koncerta, dijelove njegovih gudačkih kvarteta i još mnogo toga. Drugim riječima, Ibsen i Grieg izmislili su vlastitu verziju ‘Peera Gynta‘. Moj je cilj bio riješiti prepreke između njih kako bih izmislio svoju vlastitu interpretaciju predstave."
Govoreći o svom koreografskom pristupu, Clug napominje da je nastojao postići jedno sveukupno kazališno iskustvo. "Moja je namjera odvesti gledatelja u novo iskustvo gdje se granice ili konvencije prirodno stapaju u putovanje, gdje se svaki element plesa, glazbe, scene i kostima nadopunjuje."
Na pitanje koji su mu bili izazovi postavljanja književnog predloška na pozornicu, odnosno njegova prijenosa u plesnu umjetnost, Clug odgovara kako mu je vjerojatno najveći izazov bio izbjeći objašnjavanje priče kroz ples.
"Nemate riječi i stihove pa morate izmišljati različite riječi koje govore iste stvari, ponekad čak i više."
Pripremajući balet, čitao je, naravno, Ibsenovu dramu, a prvo je razmišljao o scenama koje bi mogle biti potencijalna "hrana" za ples, a onda je otkrio scene koje glumac ne može interpretirati.
Radio i Dantea
"Uzmimo za primjer početno poglavlje knjige u kojem Peer, na vrlo umjetnički način, laže svojoj majci da je cijelo ljeto lovio velikog bijelog jelena umjesto da joj pomaže oko kuće. Bijeli jelen postao je bitna uloga u baletu koju je mogao interpretirati samo atletski građen i svestran plesač. U našem slučaju odlični Guillermo i Pavel kao njegova druga postava."
Ranijih godina Clug je radio balete inspirirane Danteom, Shakespeareom... Odakle ta fascinacija književnošću?
"Nakon što sam stvorio ‘Peera Gynta‘ za mariborski balet, svaki put sam prihvaćao veće izazove kao što su ‘Faust‘ za balet u Zürichu i ‘Majstor i Margarita‘ za balet Boljšoj. Sve su to univerzalna djela koja su duboko utisnuta u svjetsku kulturu i moja misija je ponuditi gledatelju i sebi priliku da ih ponovno otkrijemo kroz metaforu plesa."
Od esencijalnog stila
Ravnatelj Baleta zagrebačkog HNK Massimiliano Volpini, najavljujući ovaj novi premijerni naslov, kaže kako je riječ o predstavi punoj mašte i emocija, suvremenim jezikom uspijeva doprijeti do svih zahvaljujući savršenoj dramaturgiji. "Ima toliko lijepog plesa i lijepe glazbe, vjerujem da će to biti stvarno uspješna predstava", govori ravnatelj Baleta.
Volpini, koji je i sam koreograf, kaže da mu je Clug blizak po umjetničkom senzibilitetu. "Odmah me fascinirao jer shvaćam da imamo iste umjetničke reference, vrlo blisku kazališnu viziju."
"Ono što mi se sviđa kod ovog baleta jest esencijalni, ali tako cjelovit stil, ništa ne nedostaje i nema previše, uspješan balans između naracije, stila, koreografske kvalitete i teatralnosti. Na neki način podsjeća me na rad Matsa Eka, velikog švedskog koreografa koji je izumio jedinstven narativni stil i koji je uvijek bio moja referentna točka."
Balet "Peer Gynt", inače, nastao je u koprodukciji zagrebačkog HNK i mariborskog kazališta. Scenografija dolazi iz Maribora, dok je kostime izradio HNK. Kreativni tim isti je kao i u Mariboru, dok je umjetnička postava sva iz Zagreba. Uspoređujući ovaj komad s ostalim novim ostvarenjima narativnog karaktera na repertoaru poput "Ane Karenjine" Lea Mujića, "Gospođe Bovary" Valentine Turcu ili "Opasnih veza" Giorgia Madije, ravnatelj Baleta kaže kako se "Peer Gynt" ističe svojim modernim jezikom, tipom pokreta odmiče se od klasičnog plesa kako bi se približio stilu velikih koreografa našeg vremena poput Matsa Eka i Kyliana.
"Nema špica i tehnikalija tipičnih za klasični ples, kao što nema ni pantomime, sve je ispričano kroz stiliziranu, koreografiranu gestu. Ali ono što je zajedničko ovim baletima jest sposobnost da uzbudi i uvede publiku u priču koja se priča", zaključuje Volpini.