"Uvjereni smo da su oboje promašili profesiju. Sigurni smo da je Milanović trebao biti neki književnik, esejista i polemičar, ili barem stand-up komičar. Njegove opskurne reference u javim pojavljivanjima prikladnije su nišnoj esejistici nego populističkom političkom govoru, koji bi trebao biti razumljiv svima. Doista je prava šteta što je Milanović zaglavio u politici. Što se tiče Plenkovića, i on gubi vrijeme. Njegova nadarenost za strane jezike i verbalno žongliranje trebala ga je odvesti prema pjesništvu, prevoditeljstvu... Danas nam nedostaje kvalitetnih prevoditelja poezije, i tu vidimo veliki prostor za Plenkovića", zaključili su Vid Barić i Filip Rutić, autori nove predstave "Tvrda kohabitacija" redatelja Dražena Krešića proučavajući izjave i govore premijera i predsjednika, čiji je odnos, osim brojnih medijskih stupaca i priloga, nadahnuo i komediju u kojoj glavne uloge tumače glumci Domagoj Ivanković i Domagoj Janković.
Predstava koja Andreja i Zorana dovodi u bezizlaznost zaglavljenog lifta prvo će se izvesti 4. travnja u Svetoj Nedelji, gdje se njena radnja i odvija. Već narednog dana predstava igra u HKD-u Rijeka. Zagrebačka praizvedba najavljena je za 8. travnja i održat će se na Sceni Vidra, a splitska publika moći će je pogledati 13. travnja.
"Ideja da se pravi predstava inspirirana sukobom našeg predsjednika i premijera nastala je prije godinu i pol dana", otkriva Barić, koji objašnjava da je prijedlog da se okuša u dramskom pisanju na ovu temu došao zbog njegovog romana prvijenca "Fiumanski, opet lažeš", čijem je protagonistu, tabloidnom novinaru Liviju Fiumanskom u audio izdanju glas podario upravo "Andrej", to jest, Janković.
"Brifing je bio dosta štur: da njih dvoje zaglave u liftu, a ostalo je prepušteno meni. I onda sam krenuo pisati tekst, ali budući da nikada nisam pisao za kazalište, shvatio sam u jednom času da neću moći sam to završiti, jer se gubim, nije mi poznata struktura, kao niti zakonitosti dramskog teksta. Hitno sam trebao dramaturga. Uskoro mi se pridružio Filip Rutić, čiji sam prozni i kazališni rad pratio i cijenio od ranije. E, onda kad je Rutić uletio, sa svojim kazališnim iskustvom i dramaturškim znanjem, četveroručno smo to priveli uspješno kraju. U jednom času je u priču uletio i Dražen Krešić kao redatelj. Njegov rad pratim i cijenim i tada sam znao da ćemo napraviti dobru stvar", pripovijeda Barić.
Kada je Rutić ‘uletio‘ u projekt, Barić je već imao okvirni siže i radnju predstave, o kojima autori, kažu, ne mogu puno govoriti da ne bi ‘spojlali‘, ali tekstu su nedostajale neke točke bez kojih nema dramskog sukoba. A bez sukoba nema ni predstave, naglašava Rutić.
Pišući replike proučavali su govore premijera i predsjednika te njihova ‘prepucavanja‘, a neke njihove replike iz stvarnog života samo bi ubacivali u tekst, bez naknadne stilizacije i dorađivanja. Ali to ne čudi. I Milanović i Plenković vrlo su nadareni retoričari, kaže Rutić te dodaje: "Ponekad se čini da pomno planiraju nastupe, pa čak i da svoje replike i govore pišu, odnosno pripremaju unaprijed. Dramski i komički potencijal naprosto pršti iz njihovih pojavljivanja, rečenica i nastupa. Ne bih rekao da je bilo lako uplesti ih u kazalište, ali nije bilo ni teško".
Susret u zaglavljenom liftu mogao bi transformirati odnos dvojice fiktivnih političkih vođa, no postoji li lijek za dugotrajni antagonizam između stvarnih ličnosti čiji su Ivanković i Janković kazališni pandan? Izvan književnog teksta - teško, mišljenja su Barić i Rutić.
"Komedija jest neka vrsta lijeka, ali kada u komediji živiš, ona postaje tip apsurda pa nismo sigurni čuva li tu svoju ljekovitost. To prepuštamo publici da odluči nakon predstave. A potencijalno rješenje koje bi pridonijelo većem skladu u odnosu dvojice političara vidimo u, nažalost nemogućoj, varijanti da se oboje zauvijek zadrže u dramskom tekstu, kao književni likovi. Književnost je, naime, jedino i posljednje mjesto na kojemu oni mogu biti prijatelji - i baš tu se ogleda njezina nevjerojatna moć", suglasni su autori koji drže da eskalacija tenzija na političkoj pozornici nije počela "otkako je Milanović ‘pikirao‘ premijersku poziciju", već je otpočela "prije trideset godina - i nikako da stane".
Praktično rješenje sukoba trenutno se, dakle, ne nazire. Lijeka pomirenja nema, a ‘bolest‘ od koje politički odnosi na vrhu pate, osim za njihove dionike, postala je izazov i za mladog glumca Domagoja Ivankovića koji je za potrebe uloge morao shvatiti uzročno-posljedični tijek odnosa i situacija koje se događaju između premijera i predsjednika.
"Najizazovnije je bilo uhvatiti ‘bolest‘, a ne simptomatski rješavati odnose", otkriva Ivanković koji je užitak, pak, pronalazio u prikazivanju lika kao čovjeka od krvi i mesa te opravdavanju njegovih postupaka.
Proučavajući izjave i govore predsjednika, u čije je ‘cipele‘ ušao interpretacijom toga državnika, spoznao je, kaže, mnoge alegorije, hiperbole i epitete kojima se služe naši političari.
"Kako se politikom ne bavim i nije mi primarna okupacija, trebalo je dosta toga sažvakati i preslušati. Svakako mogu reći da sam, ako išta, proširio svoj politički rječnik", priznaje Josip iz ‘Kumova‘ koji, kao i u televizijskoj seriji, i u predstavi glumi uz kolegu Lovra Kondžu. Upravo je Kondža, kaže Ivanković, na probama stvorio jednu glumačku kreaciju koja ga je posebno zabavila. No detalje će, veli, morati prešutjeti.
Jednoj probi prisustvovala je, priča Ivanković, i njegova baka. I jako se zabavila. Ostali članovi obitelji, ali i poznanici te prijatelji, pak, jedva čekaju predstavu.
"Mislim da smo napravili kvalitetnu predstavu koja ne blati niti jednu niti drugu stranu, nego pokazuje onu treću, nježniju stranu naših vođa. I to je ono najdivnije", ističe glumac koji je odmah po završetku presice za predstavu, održane na trgu sv. Marka, primio poziv preplašene majke, koja se uplašila da bi joj sin mogao završiti u zatvoru.
Mišljenje o Plenkoviću i Milanoviću koji si, vjeruje, na nečemu zavide ili su jedan na drugoga barem "malo, slatko ljubomorni", prije uloge u "Tvrdoj kohabitaciji" nije imao. S vremenom ga je, kaže, možda i stvorio, no zasad će ga zadržati za sebe.
"Kog‘ briga za mišljenje malog glumca o političkoj situaciji. Ima puno bitnijih stvari za tumačiti od mog mišljenja. Nit ću ja promijeniti državu, nit će ona mene", zaključuje Ivanković.