Podizanjem zastave Libertas uz stihove „Himne slobodi” ispred Crkve sv. Vlaha svečano su otvorene 77. Dubrovačke ljetne igre. Režiju i koreografiju potpisuje Leo Mujić, scenaristica je Željka Udovičić Pleština, a kostimograf Leo Kulaš. Nakon dolaska Kneza i njegove pratnje na taracu palače Sponza, uz glazbenu pratnju te izvedbe „Lijepe naše” i nastupa dječice, uslijedio je govor dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića:
- Večeras smo ponovno, uz budno oko svetog Vlaha, okupljeni pod ovim dubrovačkim nebom koje je stoljećima svjedočilo smjeni naraštaja i epoha. Na ovim kamenim pločama, koje pamte korake ljudi, rađanje velikih ideja i odluke koje su oblikovale sudbinu ovoga Grada, otvaramo festival koji je odavno prerastao granice umjetnosti i postao neodvojivim dijelom identiteta Dubrovnika, njegova hrvatskog bića i europske kulturne baštine.
Nema mnogo gradova na svijetu koji imaju privilegij da im umjetnost nije gost, nego stanovnik. Dubrovnik je jedan od njih. Večeras, međutim, ne otvaramo samo još jedne Igre. Otvaramo još jedan razgovor s Gradom. Jer Dubrovnik je jedan od rijetkih gradova na svijetu u kojem umjetnost nije bijeg od stvarnosti. Ona je oduvijek bila način na koji Grad razgovara sam sa sobom. O svojim pobjedama i porazima. O svojim vrlinama i slabostima. O svojoj prošlosti, ali još više o svojoj budućnosti.
- I zato nas Dubrovnik i večeras pita isto pitanje koje postavlja već stoljećima: Jesmo li ostali vjerni mjeri koja ga je stvorila? Dubrovnik nije tek mjesto na karti svijeta. Nije razglednica ni prolazna destinacija. Dubrovnik je prostor koji pamti. Prostor koji oblikuje ljude jednako koliko ljudi oblikuju njega. Dubrovnik je ideja. Dubrovnik je sustav vrijednosti. Kroz stoljeća je Dubrovnik uvijek bio suočen s istim iskušenjem. Iskušenjem da trenutačni interes postane važniji od općega dobra. Mijenjala su se vremena. Mijenjali su se ljudi. Mijenjale su se okolnosti. Ali kušnja je uvijek ostajala ista. Naši su joj preci odolijevali, naveo je Franković te dodao:
- Postoje gradovi koji se mjere veličinom. Dubrovnik se mjeri trajanjem. Mi nismo vlasnici ovoga Grada. Mi smo njegovi privremeni čuvari. I zato nije pitanje koliko još može stati u Dubrovnik. Pitanje je koliko GRADA mora ostati da bi oni koji dolaze nakon nas mogli osjetiti isti ponos koji osjećamo mi večeras.
Neka nas ova večer podsjeti da prostor nije tek kulisa našeg života, nego mjesto u kojem se oblikuju naše vrijednosti, naše uspomene i naš identitet. Neka nas podsjeti da je čuvanje prostora najtiši, ali možda najvažniji oblik iskaza ljubavi prema Gradu. Nekoliko koraka od nas stoji Orlando, simbol slobode i dostojanstva. Iznad naših glava uzdiže se Imperijal, trajni podsjetnik da sloboda nikada nije bila darovana, nego izborena.
Mnoštvo ljudi okupilo se u ponoć u Dubrovniku, Frani Maškoviću pripala je najveća čast
Na toj su stijeni hrvatski branitelji obranili ne samo Grad nego i pravo da se večeras ovdje okupljamo, stvaramo, govorimo, pjevamo i sanjamo. Njima dugujemo vječnu zahvalnost.
- A nama ostaje odgovornost da slobodu koju su oni obranili sačuvamo mudrošću kojom su je naši preci stoljećima čuvali. S tom mišlju, s osobitom čašću i ponosom, proglašavam 77. Dubrovačke ljetne igre otvorenima. Živjela umjetnost. Živio Dubrovnik. I neka vječno živi njegova sloboda, poručio je Franković.
U ceremoniji je sudjelovao Festivalski dramski ansambl: Maro Martinović, Branimir Vidić Flika, Nika Lasić, Perica Martinović, Nataša Dangubić, Mirej Stanić, Nea Njirić, Frano Mašković, Barbara Nola, Milivoj Beader, Nives Ivanković, Anđela Ramljak, Dorijan Vicić, Bojan Beribaka, Maro Nejašmić Banić, Hrvoje Sebastijan, Nikola Radoš, Nikolina Prkačin, Nea Martinović, Mihovil Rismondo, Mateo Zvono, Ante Tonći Đurković, Antun Spajić i Joško Gverović. Koncept otvaranja bio je takav da su najavljene sve tri dramske premijere: „Skup”, „Richard III” i „Žena s mora”, ali i veliki koncert u subotu ispred Parčeve crkve. Čast da izgovara stihove Gundulićeve „Himne slobodi” pripala je ovogodišnjem Skupu, dramskom umjetniku Franu Maškoviću.
U glazbenom dijelu sudjelovao je Minhenski radijski orkestar te Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Dubrovački komorni zbor, Zbor Libertas, Zbor Blasius kao i Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića, što je otvaranju dalo posebnu draž, najviše tijekom izvedbe pjesme „Grad čarobnjak” Đela Jusića, a koja je Dubrovčanima poznata po izvedbi Malog raspjevanog Dubrovnika. Nastupila je i sopranistica Marija Kuhar Šoša. Dirigent je bio Ivan Repušić, a zborovođa Ivan Šćepanović. Sudjelovali su i plesači: Kenta Yamamoto, Balint Rauscher, Emilie Gallerani Tassinari i Matteo Moretto. Fanfaristi su bili Džemal Cakić, Petar Obradović, Martin Hrčan te Ivan Kušelj, a u ceremoniji je sudjelovao Folklorni ansambl Linđo.
Posebnost ceremonije je i činjenica da je nakon sedam godina Orlandov stup oslobođen skela te da nakon monitoringa i opsežnih restauratorskih radova ponovno blista.
Pored brojnih domaćih i stranih uzvanika iz društvenog, političkog, vjerskog i kulturnog života, ceremoniju su sa svečane tribine pratili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova Nataša Mikuš-Žigman, ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, povjerenica Europske komisije Dubravka Šuica, župan dubrovačko-neretvanski Blaž Pezo te brojni drugi.
Nakon Otvaranja tradicionalno slijedi spektakularni vatromet koji svaki put iznova oduševi domaće i turiste. Dubrovačke ljetne igre ostaju otvorene do 25. kolovoza, a tijekom 47 festivalskih dana publici će predstaviti više od 70 dramskih, glazbenih, plesnih, folklornih i drugih događanja diljem brojnih scenskih i ambijentalnih lokacija grada Dubrovnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....