INVAZIJA ČAJKOVSKOG

ORAŠAR PROTIV ORAŠARA Uspije li, najbitniji će biti ‘Ščelkunčik’ Ronalda Savkovića

Zagrebački Orašar jest spektakl, međutim riječki lansira novog hrvatskog koreografa bijelih baleta

Orašar protiv Orašara, bitka je koju ove godine, uoči Božića, vode hrvatske baletne trupe. Uz reprizni zagrebački “Ščelkunčik” u koreografiji Dereka Deanea, koji počinje igrati 10. prosinca, 6. prosinca premijerno će biti izveden splitski “Orašar”, u koreografiji Dinka Bogdanića, 14. prosinca riječki, u koreografiji Ronalda Savkovića, dok je prošli tjedan premijeru imao osječki, također u Bogdanićevoj koreografiji.

Da se ovdje radi o drami ili operi, vjerojatno bi se digla graja da je izvođenje istog naslova na svakih 200, 300 kilometara male zemlje pretjerivanje, da je trebalo organizirati koprodukciju. No kako hrvatski balet trenutno zauzima, u različitim kontekstima svakog od četiri HNK, startnu poziciju za jači kreativni uzlet, četiri “Orašara” demonstracija su snage koju valja razumjeti. U Osijeku “Orašar” je predstava u kojoj sudjeluju ultimativni profesionalci, zagrebački prvaci Edina Pličanić i Tomislav Petranović zajedno s poluamaterskim plesačima kako bi HNK Osijek dobio poticaj da oformi profesionalnu baletnu trupu.

Silvestrovo u Zagrebu

U Splitu, Bogdanićev “Orašar” nastavak je ambicioznih stremljena energičnog direktora koji je nekoć “Orašar” radio u Zagrebu i koji se ove godine izborio da balet ima ravnopravnu ulogu na Splitskom ljetu.

U Zagrebu, u vodećoj baletnoj kompaniji u zemlji, treću godinu zaredom gledamo spektakl u svakom smislu, od krasnih plesača, gdje Petranović pleše Princa, a Pličanić Vilu Šećera, preko zanimljivih koreografskih rješenja, do scenografije i kostima na kojima se nije štedjelo.

“Orašar” HNK Zagreb dosad je svake godine bio rasprodan: ove godine ima trinaest izvedbi među kojima je jedna i na Silvestrovo gdje će publika s Čajkovskim moći proslaviti ulazak u novo ljeto. U novogodišnjoj izvedbi kao gosti će nasupiti Elena Vostrotina i Dmitry Semionov.

Za budućnost baletne umjetnosti u Hrvatskoj ove će godine - ako uspije - biti najvažniji riječki “Orašar” i to iz razloga što ga koreografira Ronald Savković, rijetki mlađi koreograf u nas koji ima senzibilitet za neoklasiku i klasiku, direktor Baleta HNK Ivana pl. Zajca i nekadašnja mega zvijezda berlinskog državnog baleta. Dobiti novog domaćeg koreografa u bijelom baletu krucijalno je za identitet hrvatske baletne umjetnosti, a da je u tom smislu sretan ishod moguć pokazao je već Savković svojom neoklasičnom koreografijom “Pjesme bez riječi” koja je dio intrigantnog zagrebačkog triptiha Savković-Forsythe-Duato.

Riječki HNK nikada do sada, prema Savkovićevim saznanjima, nije izveo profesionalnog “Orašara”.

Strategija u Rijeci

Savković se rado sjeća dječjeg “Orašara” u Rijeci u kojem je sam sudjelovao prije 25 godina, kada je koreograf bio njegov pedagog Joža Komljenović. U “Orašaru”, kojeg sada koreografira Savković, sudjeluje 54 plesača: 35 članova ansambla HNK uz vanjske suradnike i đake baletne škole.

- Riječki “Orašar” je klasičan balet koji u režijskim idejama kao i u vizualnom pomaku odskače od drugih Orašara u Hrvatskoj. Ostalo je sve kao što su zamislili Hoffmann i Čajkovski, božićna bajka. Ulogu Klare plešu Sabina Voinea Vukman, Laura Orlić i Marta Kanazir, Drosse-lmeyera Andrei Köteles i Daniele Romeo, Princa Joseph Cane, Martin Grainger i Daniele Romeo - otkriva Savković koji se nada novim zapošljavanjima u Rijeci koja bi omogućila brojčano skromnoj trupi ulazak u veće projekte.

- Moja strategija je vratiti u Rijeku baletnu klasiku, ostati pri neoklasičnom stilu plesa i raditi moderne predstave. Nadam se i da ću biti pozvan da koreografiram neki bijeli balet u Zagrebu- kaže bivši berlinski prvak koji se iz njemačkih dana najradije sjeća uloga Onjegina (“Evgenij Onjegin”), Des Grieuxa (“Manon”), Albrechta (“Giselle”) i Princa Siegfrieda (“Labuđe jezero”). Na bitku “Orašar vs. Orašar” Savković gleda iz inozemne perspektive.

I Nijemci to rade

- Poslije mojih 15 godina u Berlinu invazija zvana Orašar za mene je nešto normalno. U Njemačkoj skoro svaki teatar ima svog “Orašara”, to je srce baletne tradicije uoči blagdana tako da mi je drago da su i ostale kuće radile i sanjale na svoj način - kaže Savković. Priča o djevojčici koja za Božić dobije poklon, naoko najskromniji, a zapravo čudesan jer postaje ključ ulaska u zemlju snova, moći će se pogledati i u Cinestaru gdje će biti prijenos “Orašara” iz londonskog Royal Opera Houses.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 14:29