Tisuće ljudi diljem Dalmacije zurile su 1. svibnja u nebo iščekujući prvi prelet borbenog zrakoplova 4.5+generacije koji je Hrvatska nedavno kupila. MORH je odredio da je prelet jednog od šest aviona Dalmaciji dovoljan. Prvomajska prezentacija bila je stvar nacionalnog ponosa, ali treba misliti i na proračun. Jer sat leta ovog zrakoplova stoji koliko i rabljeni automobil srednje klase.
Na dočeku zrakoplova u Zagrebu svi su bili ushićeni; novinari podjednako kao i naš predsjednik i premijer. Samo su nekolicina zrakoplovnih entuzijasta, ljubitelja vojne tehnike i poneki kauč-general pokušavali otkriti kako su opremljeni zrakoplovi koje je odabralo povjerenstvo u kojem su bila i dva francuska državljanina. Dobro, dvojna državljanina Francuske i Hrvatske. Crv sumnje nikad ih nije napustio, iako će se svi složiti da je Rafale F3R izvrstan borbeni zrakoplov. Da smo slične imali 30 godina ranije, agresije na Hrvatsku ne bi ni bilo, ili bi barem brže završila.
I dok su uzvanici na svečanosti "lupali selfieje", zrakoplovni entuzijasti su na fotografijama prebrojavali senzore. I uočili da nešto ne štima. Pitanja vezana uz nabavu i opremljenost ovih zrakoplova se gomilaju, a odgovora niotkud. Neslužbeno, još nije vrijeme da se o tome govori, ne treba kvariti nacionalni ponos.
Postavljanje pitanja u demokraciji ne može biti zabranjeno. S odgovorima je, vidjet ćemo, stvar nešto složenija. MORH-u smo postavili sljedećih nekoliko pitanja na koje se može jednostavno i brzo odgovoriti:
Doktrina JNA
- Imaju li zrakoplovi koji su sletjeli na Pleso optoelektronički OSF (Optronique secteur frontale) i laserski daljinomjer ispred kupole pilotske kabine ili su vidljive izbočine tzv. dummy OSF, odnosno mjesta na kojima će se OSF eventualno ugraditi naknadno? Imaju li naši zrakoplovi AESA ili samo PESA radar? Imaju li na vertikalcu već ugrađeni DDM sustav samozaštite ili će se na tim pozicijama možda ugraditi naknadno? Jesu li sa zrakoplovima koji su stigli u Zagreb isporučeni motori M88-4 ili nešto starija inačica M88-2? I konačno - jesu li zrakoplovi koji su stigli na Pleso doista u punom F3R formatu, ili su trenutno na inačici F-304T, odnosno F-3.3 pa će biti nadograđeni opremom naknadno?
Ovako je odgovorio MORH: "Poštovani, vezano za Vaš upit možemo vas izvijestiti da su višenamjenski borbeni avioni Rafale isporučeni Republici Hrvatskoj u standardu F3R kao što su i francuski Rafale. Više informacija o opremi i tehničkim karakteristikama aviona Rafale možete pročitati na linku: https://www.morh.hr/tehnicke-karakteristike-avion-rafale/."
Problem je što se u tekstu može naći odgovor na samo jedno od pet pitanja. Jasno je samo da naši avioni imaju noviju i snažniju inačicu motora M88-4E. Sve ostalo je vojna tajna. Čak je i počasni oblet Hrvatske prošao bez uključenog transpondera, pa se avione nije moglo pratiti na internetskim radarskim ponavljačima. Za razliku od, recimo, jedinog američkog mornaričkog drona MQ-4C Triton u Europi koji se ne pokušava sakriti dok izviđa ruske vojne transporte u Libiju.
MORH je očito preuzeo komunikacijsku doktrinu Jugoslavenske narodne armije u kojoj je i udžbenik iz zrakoplovne meteorologije bio klasificiran kao "vojna tajna - interno". Iako je i u JNA kiša padala odozgo prema dolje, neprijatelj to ne treba znati. Od tu, pa preko udžbenika iz aerodinamike, navigacije, mehanike leta... sve je bilo vojna tajna. Nema druge nego odgovore na pitanja potražiti "pješice". Pa krenimo redom.
Što nedostaje?
Stare francuske i nove hrvatske fotografije naših zrakoplova pokazuju da se ispred pilotske kabine nalaze tzv. dummy OSF. Naime, iza skraćenice OSF krije se optoelektronički sustav za infracrveno praćenje i pretraživanje velikog dometa razvijen za francuski borbeni zrakoplov Dassault Rafale. Sastoji se od IR detektora s lijeve strane, kojim pilot može dobiti videosliku ili pretraživati ciljeve u zraku na 100 km te na površini kopna ili mora do 6 km.
To je u ratnim uvjetima važno jer avion na taj način ne otkriva svoj položaj radarskim signalom, nego optički, dakle pasivno pretražuje prostor ispred sebe. S desne strane nalazi se TV/IR senzor za identifikaciju cilja na udaljenosti do 40 km te laserski daljinomjer. Kao i na svakoj optici, pa i običnom dalekozoru, na tom bi mjestu trebala biti vidljiva staklena površina, ali se na našim avionima vidi samo stilizirani poklopac. Realno, OSF uređaj se može ugraditi i u sustav uvezati u razmjerno kratkom roku. No, iz onog što je vidljivo - sad ga nema.
Slično je i s DDM uređajem koji kroz Rafaleov napredni sustav samozaštite (Spectra) pruža rano upozorenje o ispaljenim raketama s prijenosnih PZO sustava. U radijusu od gotovo 360 stupnjeva, dva IC senzora ugrađena na vrhu vertikalnog stabilizatora; na repu aviona otkrivaju ispaljene rakete po njihovim gorućim motorima. Da se radi baš o raketama, izračunat će kompjutori Spectra, upozoriti pilota, koji onda može odlučiti koju će protumjeru poduzeti.
U tekstu koji je MORH objavio kaže se da Rafale F3R ima elektronički RBE-2 radar. U MORH-u dobro znaju da to u standardu F3R može značiti i PESA i AESA radar. Oba su elektronička, jedan pasivan, drugi aktivan (RBE2-AA), ali razlika je u 50 do 60 kilometara dosega. To za pilota čini razliku između života i smrti. Da ne ulazimo u tehničke razlike, objasnit ćemo ovako - srpski MiG-29 ima radarski odraz od 5m². S PESA radarom naš će ga Rafale otkriti na 110 do 130 km, a s AESA radarom bi ga otkrio već na 165 do 195 km.
Radar koji imaju srpski MiG-ovi (koje su im poklonile Rusija i Bjelorusija) tipa N 019 M-1 Topaz imaju deklarirani domet od 120 km i posljednja su inačica radara koji proizvodi ruski Fazotron. Dobra vijest je da Rafalei imaju mali radarski odraz od samo 2m².
Objektivno, zbog broja ciljeva koje istovremeno može pratiti i onih koje istodobno može gađati (njih 8), radar francuskog Thalesa napredniji je od ruskog Topaza (s kojim se istodobno mogu gađati samo 2 objekta) čak i u varijanti PESA. Druga dobra vijest je da se i pasivnim PESA radarom može ispaliti famozna europska aktivna radarski vođena raketa Meteor od koje nema bježanja.
Riječ je o raketi zrak-zrak za gađanje izvan vizualnog dometa (BVRAAM), koja nudi mogućnost višestrukih istodobnih lansiranja na više ciljeva. Namijenjena je gađanju krstarećih raketa, dronova i visokopokretljivih zrakoplova u okruženju sa snažnim elektroničkim protumjerama. Domet s AESA radarom značajno više od 200 kilometara. S ovim našim pasivnima domet joj je ipak značajno kraći, ali je dobra vijest da se uz dosta novaca i dva-tri sata rada sadašnji radar može zamijeniti aktivnom inačicom.
Vučićevo likovanje
Odakle nam tvrdnja da hrvatski Rafalei nemaju RBE2-AA radar? Izvještaj zastupnika Jean-Jacques Ferrara iz francuskog parlamentarnog Odbora za obranu te parlamentarno saslušanje generala Stephane Millea, zapovjednika francuskih Zračnih i svemirskih snaga, jasno ukazuje da hrvatski Rafalei, za razliku od onih koje je kupila Grčka, dolaze sa starijim PESA radarom. Štoviše, novcem od naših aviona Francuzi su Grcima ugradili napredniji AESA radar.
Dakle, osim OSF-a, DDM-a, naši Rafalei nemaju ni AESA radar. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić o tome je govorio još ranije i sada vjerojatno likuje. Za političke je potrebe lansirao priču da će Srbija također kupiti Rafale, ali novije i naprednije. No, za to će trebati ispuniti i neke političke preduvjete. Teško da će dobiti i Link 16, vojnu podatkovnu mrežu NATO-a koja omogućuje praćenje situacije na bojišnici na kopnu, moru i u zraku u stvarnom vremenu.
U praksi to znači da jedan avion može označiti cilj, a da ga drugi pogodi, ali ima tu još dosta mogućnosti. Konačno, Dasault u ovom trenutku ima toliko narudžbi da će Srbi čekati na svoje avione cijelo desetljeće čak i kad bi danas uplatili 3 milijarde eura za 12 novih zrakoplova. Do tada će Vučićevo jato letjeti na avionima koje su im poklonili Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko.
Rafale ili MiG-29
Kako Hrvatska i Srbija jedna drugu vide kao potencijalnu opasnost, postavlja se pitanje koji će avion bolje čuvati vlastito nebo - Rafale F3R ili modernizirani MiG-29SM? U praksi se neće dogoditi da se ova dva zrakoplova samostalno nađu u zračnom sukobu, bez podrške PZO-a i radarskih sustava. Rafale je izvorno konstruiran kao višenamjenski zrakoplov koji istovremeno može obavljati čitav niz borbenih zadaća. MiG 29 zamišljen je kao laki frontovski lovac pa ima ograničene mogućnosti za multirole nadogradnju. Utoliko nije ni fer ova dva aviona uspoređivati.
Prednosti MiG-a su svakako njegov plafon leta koji je za oko 2500 metara veći od Rafaleova. Veća mu je i brzina, pa MiG bilježi maksimalnu brzinu od 2400, a Rafale 1900 km/h. Dodajmo još nižu nabavnu cijenu, jeftinije održavanje i tu je MiG-ovim prednostima kraj. Eventualno još možemo govoriti o boljoj pokretljivosti ruskog aviona. U stalnom zaokretu, pri opterećenju od 9 G (kad opterećenje na pilotu 9 puta prelazi težinu njegova tijela), MiG prođe 16,4 stupnja u sekundi, 0,4 više nego Rafale. Teoretski, to bi mu dalo prednost da se u užem zaokretu postavi u poziciju da puca na Rafalea.
Međutim, naš "francuz" može nositi veću količinu oružja različite namjene. O senzorskom i elektroničkom sustavu koji mu pružaju veću mogućnost preživljavanja na bojišnici već smo govorili. Prednost je i što Rafale sve to ima ugrađeno (ili može ugraditi) u trup aviona, što čuva njegov mali radarski odraz i bolju aerodinamiku.
Njegov modularni dizajn omogućuje stalne nadogradnje. Interoperabilniji je, odnosno lakše ga je integrirati u misije NATO-a s drugim avionima različite namjene. I na koncu, a na to smo zaboravili - Dasaultov simulator omogućuje hrvatskim pilotima "više naleta" bez troškova goriva i održavanja, a poznato je da nalet čini pilota.
Kako je već naglašeno da će punu operabilnost ovi avioni dosegnuti tek za dvije godine, vjerojatno će do tada biti ugrađena i oprema koja u ovom trenutku, po svemu sudeći, nedostaje. Koliko god MORH šutio o tome.