Oliver Frljić u Gavelli: Kako je tužno, ali i lijepo biti star

ZAGREB - Godina je 1926. U jednoj kući upravo je rođeno dijete, djevojčica s kockastom glavom. I dok se iscrpljena majka odmara, kući uskoro stiže otac ( Amar Bukvić) koji za život zarađuje svirajući trubu na sprovodima. Pijan je i pokušava oteti babici ( Ivana Roščić) dijete iz ruku. S njim su i njegovi pajdaši, koji događaj slave muzikom.

- Kako možete svirati “Pogrebni marš” a rodilo se dijete? - grmi na njih babica.

- Oprostite, profesionalna deformacija, stalno to sviramo - odgovara pripiti trubač.

- Svinjo, od svega napraviš cirkus! - urla babica na oca koji munjevito bježi iza zavjese pred naletima ženskog bijesa.

Ovako završava prva scena nove predstave Olivera Frljića “Prolazi sve” koja će premijeru imati u subotu 7. siječnja u kazalištu Gavella, a prve dojmove izrekao nam je autor teksta Dubravko Mihanović.

Šanse za smijeh i tugu

- Frljić i ja već dugo smo htjeli raditi zajedno i sad se napokon ukazala takva prilika. Odlučili smo se da bi starost kao tema bila nešto što bi nas zanimalo, s time da je ovo tekst koji se starošću bavi u širem smislu, a zapravo se bavi temama koje danas tište sve nas, ne samo stare ljude.

Točnije, bavi se Hrvatskom danas. Hrvatska danas je shizofrena, s jedne strane nećemo u Europu, a s druge strane joj se dodvoravamo. Nerijetko pokazujemo ksenofobne i homofobne elemente, a imamo i poteškoća s vlastitim identitetom.

Ova predstava lako se gleda, nudi šanse i za smijeh i za tugu, a volio bih da poslije ostanu neka pitanja kod publike. Temeljno pitanje koje otvaramo je što od nas u stvari ostaje kada postajemo stari i kad nam se svijet sužava. Oliver Frljić trenutno je najtraženiji hrvatski kazališni redatelj, no skromno kaže da se ne osjeća kao “najveća redateljska zvijezda regije”, kako ga u zadnje vrijeme često etiketiraju.

Jedanaest glumaca

Iako su sve njegove predstave žanrovski potpuno različite, objašnjava da nikad ne ide za takvom profilacijom, već da se bavi onim što ga trenutno zaokuplja u životu. Za svoj najnoviji komad kaže da je neka vrsta žanrovskog bastarda, s elementima komedije:

- Ovo je prvenstveno priča o starosti i onome što se događa kada ljudi dođu u tu životnu dob. Oni tad bivaju gurani na marginu društva i na neki način pokušavamo zaboraviti na njih i želimo da tiho i brzo umru. Ova predstava baca malo svjetla na tu populaciju, jer o starosti se ne mora pričati samo kao o nečemu strašnom, u starosti ima dosta toga humornog, ali u nekakvom zbroju sve skupa dosta je crno. Dubravko kroz ovaj tekst govori iz neke svoje perspektive i jako mi je drago da radim sa živućim dramskim autorom s kojim mogu razgovarati o načinu kako je stvarao tekst, koji su ga problemi zanimali, kakva je njegova ideja po pitanju inscenacije...

U predstavi glumi jedanaest glumaca, a glavni ženski lik, staricu Franju koju samoća natjera na odlazak u starački dom, igra Jelena Miholjević, dok su ostali glumci njezini cimeri u domu. Za svoj lik Miholjević kaže da je izuzetno dobar i častan, te da je gledatelju vrlo lako vezati se uz njega:

Zanimljiv ključ

- Priča prati moj život od rođenja do smrti, međutim moram naglasiti da su svi glumci cijelo vrijeme na sceni, samo mijenjaju uloge. Prati se moj život i sve tragedije, sve melodrame, potresne stvari, sve lijepe i komične stvari do tog staračkog doma kao jednog mjesta kraja i završetka u kojem nas doživljavam kao ljude u vrtiću, bez roditelja da dođu po tebe.

Moj lik jedna je predobra osoba koju je život zašamarao sa svih mogućih strana, ali apsolutno je izbjegnuta bilo kakva patetika oko svih tragedija koje ona prolazi.

Ovo je nekakav realistični kod, no Frljić je to toliko rekonstruirao da se taj emocionalni naboj predstave stalno mijenja. Ona je komična, topla, zabavna, brza, i puna imaginacije, a s druge strane ima i oniričkih stvari, razmišljanja o smrti, ima jako puno pokreta na jednoj minimalističkoj sceni... mislim da predstava ima jedan zanimljiv ključ.

Nekoliko različitih uloga, među njima i staricu koja je vjerski fanatik, glumi Ivana Roščić, koja je zablistala u ulozi Frljićeve majke u nagrađivanoj drami “Mrzim istinu!”, a s Frljićem sada surađuje i u svom matičnom kazalištu:

Koketiranje s Frljićem

- Mislim da nikad s većom lakoćom nisam iznijela neku ulogu kao što sam odigrala Frljićevu majku Slađanu Frljić. S Frljićem koketiram još od studentskih dana, radila sam s njim i svoju praktički prvu ulogu u “Sedmorici protiv Tebe”, obožavam raditi s njim, i od svakog zajedničkog rada dobijem neku novu dimenziju kao glumica. Smatram ga vrlo zabavnim, duhovitim, radišnim i pametnim redateljem čije predstave imaju štoseve, ali vrlo pametne štoseve.