Dok pozornicom i televizijom gospodari pjevač i glumac Fabijan Pavao Medvešek, "iza zastora", upravo kad smo pomislili da Medvešekovi više nemaju što "reći", već izlazi drugi mladi as iz loze Medvešekovih, njegov mlađi bratić Toma, dok je na prvoj godini glume, pak, Tomin brat Tit Emanuel.
Toma, stariji sin Svena Medvešeka i Nataše Dorčić, ima samo 24 godine, a već se može nabrojati više uloga koje je ostvario, paralelno studirajući glumu u klasi Krešimira Dolenčića. Toma Medvešek stipendist je ZeKaeM-a gdje ga se dosad moglo gledati u predstavama "Cement" i "Mladež bez Boga". Igrao je u Gogoljevoj "Kabanici" zadarske produkcije koja je bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta i &TD-ovu "Prikradatelju" te je ostvario suradnju s nacionalnom prvakinjom HNK u mirovini Brankom Cvitković u predstavi "Sokratova smrt", i to još kao student druge godine studija glume.
Dosad je ostvario nekoliko manjih uloga na televiziji i u filmovima, od kojih je najupečatljivija bila uloga Davora Gopca u seriji "Crno-bijeli svijet". Njegovo školovanje na Akademiji dramske umjetnosti ove se godine približava kraju, nedavno je odigrao Orgona u diplomskoj predstavi "Tartuffe" u klasi Kreše Dolenčića i sad ga do diplome još čeka pismeni rad. Sve izvedbe te diplomske predstave na sceni F22 u Frankopanskoj bile su popunjene (po epidemiološkim mjerama), a Toma Medvešek igrao je Orgona, glavu obitelji u Moliereovu "Tartuffeu", na način koji je pozitivno frapirao i ostavio gledatelja u odlučnosti da sve dobro misli o perspektivi mladog glumca.
- Reakcije su bile dosta dobre, zapravo najdraži komentar bio mi je našeg glumca i asistenta u predstavi Dade Ćosića koji je nakon jedne izvedbe bio oduševljen te je izjavio "kako ja volim kazalište". Čini mi se da je time htio reći da se izvedba kakvu smo odigrali možda i neće ponoviti, ali da je baš zato bilo predivno doživjeti je - kaže Toma Medvešek, rođen 1997. godine.
Sjećanje na "Mondo Bobo"
Odrastajući s roditeljima glumcima, iz razdoblja djetinjstva odlično se sjeća jednog filma oca Svena i majke Nataše koji je gledao.
- Definitivno mi je najviše ostao u sjećanju "Mondo Bobo" u kojem oboje glume. Inače nikad nisam htio koristiti situaciju roditelja u istom poslu i nikad nisam dosad došao u situaciju da ih pitam za savjete. Uvijek bih pronašao nekog drugog za savjet. Stric Rene Medvešek mi je nedavno rekao da bi sa mnom rado ozbiljno popričao o glumi, u povodu mog završetka studija, i uskoro bih trebao pronaći vremena za taj razgovor. Što se tiče bratića Fabijana Pavla, on toliko radi da nemam vremena s njim razgovarati ni kao bratić - ističe glumac koji se sa sedam godina, nakon što je izašao Rušinovićev film, pojavio prvi put na velikom ekranu. Bilo je to u filmu "Seks, piće i krvoproliće" u kojem je odigrao ulogu Malog iz garaže. Pred kamerama je debitirao u prvom razredu osnovne škole, ali odluka o budućem zanimanju pala je mnogo kasnije.
- Kao svaki klinac htio sam biti sportaš, a gluma je bila prisutna u mojem životu samo kao hobi. Shvatio sam relativno rano da me svi sportovi vesele pa sam ih mijenjao jedan za drugim, što nije karakteristika predanog sportaša, ali ta raznolikost iskustava je bila korisna za nekoga tko će sutra biti glumac. Prvo sam htio biti plivač, kao moj nono, pa nogometaš, zatim tenisač, a jedno sam vrijeme trenirao i mačevanje. Danas su mi najuzbudljiviji sportovi MMA i košarka. Nakon srednje škole bio sam malo izgubljen, nisam znao što bih upisao, bih li išta upisao, a kako sam išao na dramsku grupu u ZeKaeM, odlučio sam na kraju spremiti se za prijamni na Akademiju i u tom trenutku nisam niti postavio rezervne opcije - priča, priznajući da mu je glumački milje oduvijek privlačan.
- Nikad mi kao djetetu nije išao na živce glumački milje, kolege i kolegice oca i majke. Super je to svijet, pogotovo mi se sviđa to što sam stalno u pokretu. Jedino što me jako plaši kod glumačkog posla je medijska izloženost. Htio bih biti dobar glumac, ali ne bih htio biti poznat, što ide teško jedno uz drugo. Težak mi je bio i početak školovanja na Akademiji kada sam shvatio koliko studenti glume mnogo vremena provode na fakultetu. Zbog toga danas iznimno cijenim svoje slobodno vrijeme - prisjeća se vremena studiranja glumac kojemu je stariji uzor glumac ZeaeKM-a, pa zagrebačkog HNK Krešimir Mikić.
- Relativno rano, već u 15. godini, utvrdio sam da mi je najbolji glumac Krešimir Mikić. Svidio mi se kao osoba, a onda, kako sam sve više bivao po kazalištima, shvatio sam da sam već tako mlad bio u pravu što se tiče Mikića. Bio mi je fascinantan u predstavi "Čarobni brijeg", a sada ga možemo vidjeti kao fantastičnog kazališnog Gospona Fulira u "Tko pjeva zlo ne misli" - komentira Mikićeve uloge.
Emocionalni angažman
U ovom trenutku, a malo je to staža, možemo reći da Toma Medvešek vlada na sceni pojavnošću u funkciji uloge, da ima visoku usredotočenost i koncentrirani emocionalni angažman, da barata točno igrom iznutra te ima onu vrstu karizme koju imaju glumci koji mijenjaju ozračje na sceni svojim ulaskom na nju.
- Ovo je veliki kompliment za mene. Iskreno, trudim se što više biti sada i ovdje i ne znam što me čeka i hoću li isto misliti za koju godinu, ali trudim se ne opterećivati time jer je to jedan veliki teret. S druge strane, pod pritiskom sam. Dobio sam dojam da svi nešto očekuju od mene, pa čak i ja sam, naravno, što mi stvara dosta veliki pritisak koji ne donosi ništa dobro, barem meni. Ono što me čini sretnim u ovom poslu to je neki zajednički kolektivni rad. Najbolju priliku za to dobio sam u Zadru, u procesu rada na Gogoljevoj "Kabanici" - kaže o predstavi.
Upravo radi "Čarobnjaka iz Oza" u ZeKaeM-u, u režiji Saše Broz, gdje ima nekoliko manjih uloga.
- Nekoliko manjih uloga u predstavi me jako veseli jer sam lišen pritiska glavnog lica i napokon radim dječju predstavu. I neke se nove stvari kuhaju, ali o tome ćemo kad postanu sigurne - najavljuje.
Da nije glumac, bio bi, kaže, tehničar za računalstvo.
- Trenutačno mislim da bih se mogao baviti svime, u svemu se trudim pronaći neku sreću-zabavu jer sam shvatio da bi drugačiji pristup bio besmislen. A što mi život nosi, tek ćemo vidjeti. U slobodno vrijeme volim planinarenje i prirodu, a pogotovo more. Kad dovoljno zaradim, planiram kupiti stan i auto. Kao mali sam s prijateljima maštao o otvaranju kafića, pa ni to još nije isključeno - uz glumu ne bi mu teško palo biti ugostitelj.
Voli čitati prozu, pogotovo Krležinu. U filmskom svijetu ponajviše je sklon Tarantinu.
Uloga Davora Gopca
- Film "Mrska osmorka" Quentina Tarantina definitivno mi je jedan od dražih. Njegove filmove općenito gledam više puta jer u svakom gledanju uočim nešto novo. Od filmskih redatelja, još pratim Guya Ritchieja i Martina Scorsesea. Scorsesejev "Goodfellas" mi je definitivno jedan od tri najdraža filma. U glumačkom smislu jako respektiram Christiana Balea i Christopha Waltza jer bih takav rad i odanost prema licu koje tumačiš osobno htio dostići.
Jeste li dosad doživjeli neku ulogu koja je izazivala vašu osobnost, borila se s njom pri kreaciji?
- Naravno, vjerujem da nisam napravio dobar posao ako se to ne događa - smatra.
U seriji "Crno-bijeli svijet" tumačio je Davora Gopca, a da bi ostvario ulogu, malo je "špijunirao" Gopčeva sina Vilija koji je također završio glumu.
- To je definitivno jedan od svjetlijih trenutaka moje karijere. Jako volim Gopca kao osobu, umjetnika, tako da me jako veselila ta uloga i sam poziv da igram baš njega. Najviše sam informacija za kreaciju uloge crpio s interneta i gledajući stare snimke Gopčevih nastupa, a imao sam sreću što mu poznajem sina, koji je isti stari, pa bih lagao kad bih rekao da njega nisam malo promatrao po hodnicima Akademije - kaže glumac.
Kad bi imao dovoljno novca, prvo bi posjetio London, zatim Sjedinjene Američke Države i Nizozemsku. Kad bi se, pak, selio unutar Hrvatske, izabrao bi Lošinj koji smatra čudom od otoka.