Paolo Magelli režirao je u Varaždinu Shakespeareov "San Ivanjske noći" u novom prijevodu Željke Udovičić Pleštine, svoje stalne dramaturginje, energično i rekao bih – jasno. Jezik jest poput rijeke, neprestano protječe i mijenja se te su novi prijevodi uvijek potrebni. Upravo ta rekao bih suvremenost u jeziku čini ovu igru privlačnom, osobito mlađim gledateljima, a i glumci manje lome jezik arhaičnim konstrukcijama. Gluma jest naglašena i živost u jeziku mora biti isto tako naglašena, a opet prirodna ili makar prirođena. Ovdje jest iz glume jasno da prijevod lijepo funkcionira i da je lišen rješenja čisto literarnih i neprilagođenih govoru.
Priznajem da ne volim Shakespeareove komedije, osobito ovu, čija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....