Kako izgleda prva baletna predstava za koju je glazbu napravio Damir Martinović Mrle doznat će svi oni koji 14. lipnja dođu u varaždinski HNK na premijeru Othella. Jer, glazbeni svijet ove plesne priče čini živa, pulsirajuća energija i dramatičnost glazbe riječkog rockera koji glavnog junaka doživljava kao manifestaciju svega što se dogodi kad muški ego upali pojačalo i zaboravi da postoji tipka za ‘mute‘.
- Othella doživljavam kao tipa koji je naučio hodati po vodi, ali se utopio u čaši vina jer mu je netko šapnuo da nije dovoljno dobar. U njegovoj lubanji čujem vibraciju distorziranog dis-mola koji ne zna je l‘ bi pjevao ili tukao. Pri stvaranju glazbe za ovu predstavu zamišljao sam kako električna gitara - taj tvrdoglavi, preglasni instrument - zapravo urliče kao muški ego kad mu netko kaže ‘ne‘. To je to - prepucavanje žica i pojačala, testosteronski tantrum u frekvencijama od 60 herca naviše. A Othello je pun toga: ljubav pretvorena u ljubomoru, a ljubomora u kaos. Htio sam da muzika ne lijepi scenu, nego da je raspara kao kad otvoriš konzervu graha u svemiru – sve se razleti, ali miriše na istinski muški prdež - otkriva Mrle, kojem je ovo prvi balet za koji je radio glazbu.
- Je, Othello je moj prvi balet i nevjerojatno mi je drag - i težak, i moćan, i inspirativan. A cijela ova sezona je bila bogata, čak i pomalo ubitačna - pet premijera za redom! Krenulo je s ‘Don Juan se vraća iz rata‘ u Gavelli, zatim ‘Drama bez naslova‘ u ZKM-u, onda ‘Magarčić i kit‘ u HNK-u Ivana plemenitog Zajca u Rijeci – predstava koju sam i režirao. Nakon toga ‘Cyrano de Bergerac‘ u HNK Varaždin, i evo sada balet Othello, također u Varaždinu, premijera 14. lipnja. A odmah potom – put Podgorice, rad s Paolom Magellijem na Pirandelu. Uz to, ove godine objavljujem i pet albuma: ‘Magarčić i kit‘ koji je već izašao u obliku slikovnice, zatim dva Shakespearea – uključujući ‘Oluju‘ koju smo radili za Dubrovačke ljetne igre – pa balet ‘Othello‘, novi album s Let 3 i još jedan potpuno odvojen techno album koji potpisujem kao DJ Demian. Sve u svemu – eksplozivna godina koju provodim okružen fenomenalnom ekipom ljudi među kojima je Saša Hess koji je u ‘Magarčić i kit‘ bio scenograf i kostimograf i grafički dizajner, a sada će za balet ‘Othello‘ snimiti video spot i napraviti cover istoimenog albuma - govori Mrle kojeg pitamo što ga privlači radu u kazalištu.
PROČITAJTE VIŠE ‘Tichek se oženil: suradnja Varaždinskog folklornog ansambla i Mrleta
- Privlači me taj osjećaj da sam s ljudima koji dišu isto stvaranje. Iako ja radim glazbu, osjećam se kao da sviramo zajedno – glumci, plesači, redatelji, svi smo kao bend u kojem svatko ima svoj instrument, svoj ritam. Nema tu hijerarhije, samo zajednički zvuk koji raste iz povjerenja. Kazalište mi daje prostor da glazbom uđem u pokret, u emociju, u tišinu – i da se sve to pretače nazad u ton, u ritam. Rad s Paolom Magellijem je za mene kao susret s arhetipom – čovjek zna izvući iz ljudi ono što nisu ni znali da nose. A s Mašom Kolar, to je kao da glazba dobije tijelo – njezini pokreti su ritmički i idejno toliko snažni da inspiriraju melodiju i prije nego nastane. To me vuče – to zajedničko stvaranje koje me gura izvan onoga što sam mislio da znam - kaže Mrle koji se nedavno u predstavi ‘Magarčić i kit‘ premijerno okušao i u ulozi redatelja. Što mu je bilo najzahtjevnije u tom poslu?
PROČITAJTE VIŠE Mrletove ‘Priče o niŠČemu‘ postale dio kazališne predstave
- Otpustiti kontrolu i prepustiti se zajedničkom stvaranju. Ja sam napisao priču – koja je prvo objavljena kao slikovnica – ali dramaturgiju i režiju bih s punim povjerenjem i zahvalnošću pripisao Ledi Festini Jensen i Ivanki Mazurkijević. To je bio timski rad u najdubljem smislu – bez ega, s puno igre i srca. Za mene je ‘Magarčić i kit‘ nastavak mog dugog rada na glazbi za djecu – od ‘Kišnih razdraganaca‘ pa sve do ove predstave koja je, u biti, jedna velika pjesma. U njoj glazba ne dolazi naknadno, ona je temelj, ona je ono što diše ispod svega. I onda se dogodi čudo – publika, djeca, pa čak i odrasli… ostanu sjediti. Ne žele van iz kazališta! Neka djeca su tada prvi put došla u kazalište i odmah su ostala - kao da su prepoznala da je to njihovo mjesto. Tu se osjeti što predstava znači. U jednom trenutku u predstavi sviramo i pjevamo: ‘Idemo na vrh svijeta, prekodirati srce planeta‘. I to nije samo stih – to je poruka. To je želja da umjetnošću stvarno nešto promijenimo – barem jedan pogled, jedno srce, jedan smijeh - poručuje Mrle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....