Rijeka se ovoga vikenda priprema premijerno uprizoriti balet ‘Fridin svijet‘ prema životu i stvaralaštvu velike meksičke nadrealističke slikarice i aktivistice Fride Kahlo. Dok su njezina umjetnička djela danas najskuplji proizvodi stvoreni iz ruku jedne žene, a njihova cijena i dalje raste, njezin život također neprestano zaokuplja i intrigira najrazličitije umjetnike za nove interpretacije. Što još nije uspjelo filmskoj industriji, nakon mnoštva dokumentarnih i igranih filmova od kojih je najpoznatiji ‘Frida‘ redateljice Julie Taymour sa Salmom Hayek u glavnoj ulozi, uspijeva sada kazališnom, plesnom mediju: uvesti publiku u svijet boja, emocija, glazbe, oblika i opsesija sa slika i iz života ove umjetnice koja i 72 godine nakon prerane smrti živi među nama, privlači i opsjeda. Rasplesanu Fridu i svijet oko nje osmišljava brazilski koreograf Reginaldo Oliveira koji je ovo djelo prije dvije godine praizveo u matičnom Salzburškom državnom kazalištu gdje je protekloga desetljeća na mjestu ravnatelja baletnog ansambla. Prošle ga je godine doveo u Brazil, te s velikim uspjehom postavio i u Gradskom kazalištu svojega rodnog Ria de Janeira, a Rijeka je treći grad na svijetu koji postavlja taj njegov hvaljeni balet, u kojemu na sceni prevladavaju boje crvena, zelena i plava.
„Jako sam sretan u Rijeci koja me u mnogočemu podsjeća na rodni Rio de Janeiro morem, okolnim planinama i vibrantnom energijom grada, lijepo sam se ovdje udomaćio i već sad mi fali. Uz to, jako sam zahvalan svojem intendantu Carlu Phillipu Von Maldeghemu da mi je omogućio ovdje predstaviti ovaj proizvod našeg kazališta“, reći će ovaj Brazilac na stalnom angažmanu u Mozartovu gradu, jedan od vodećih svjetskih koreografa koji u svojem izričaju inače kombinira klasiku i suvremenost, ali Fridu ne povezuje sa „špicama“. Kao plesač usavršio je klasični balet u moskovskom Boljšoj teatru, koreografski se razvio u njemačkim i austrijskim kazalištima kao vodeći autor omiljenih narativnih baleta kao što su naslovi Anna Frank, Othello, Ana Karenjina, Studio 54... No, Fridin svijet nije taj tip klasičnog kronološki-narativnog baleta: „Važnije mi je njezino emotivno putovanje, unutarnji svijet, njezina snaga i krhkost, te emocionalna transformacija koju je iskusila, to je esencija mojeg baleta“.
U suradnji s mladom njemačkom dramaturginjom Maren Zimmermann stvorio je autentičnu partituru apstraktnih pokretnih slika na temu umjetničinih (auto)portreta, ali i važnih trenutaka u njezinu životu poput nesreće koju je Frida doživjela vozeći se autobusom koji se sudario s tramvajem, kada je metalni rukohvat probio njezino tijelo i zdjelicu, zbog čega je s 18 godina ostala vezana za krevet i iz čiste dosade počela slikati, ili pak burnog braka s kolegom sa studija - Diegom Riverom.
Premda je odgojen na partiturama Čajkovskog i Adama, Oliveira ne osjeća da je ijedna klasična partitura u stanju izraziti Fridin svijet, pa njezin soundtrack života pronalazi u emocijama i zvuku meksičkih tradicijskih mariachi pjesmama El Cascabell ili La Llorona, te sasvim suvremenih pop hitova trenutačno najutjecajnije meksičke pjevačice Natalie Lafourcade koja svojim karizmatičnim lirskim glasom spaja pop, rock, jazz i folk izričaje. Oliveira od mladih dana njeguje povezanost s likovnošću; u svijet koreografa ušao je kao autor koreografija i filmova koje su pratile izložbe njemačke kiparice Gerlinde Beck, a s druge strane dobro je istražio koliko je Fridu fascinirala njezina ljubavnica, afroamerička plesačica Josefine Baker. Da nije tako rano nastradala, možda bi Frida i sama plesala svoje slike.
Nažalost, umrla je pod nerazjašnjenim okolnostima samo sedam dana prije 47. rođendana i ušla u mit. S njezinim se veličanstvenim, ali i tragičnim likom danas snažno poistovjećuju novi naraštaji umjetnika i publike. Ravnatelj riječkog baleta Leonard Jakovina u najavi premijere ovoga vikenda, u subotu 23. svibnja, objašnjava da Oliveiru kao koreografa „zanima prije svega izražajnost tijela, fluidnost pokreta i snažna unutarnja emocija plesača, on spaja disciplinu baletnog ansambla sa slobodom suvremenog plesa, zbog čega njegove predstave djeluju vrlo neposredno, vizualno sugestivno i blisko današnjoj publici“. No nijedan balet postavljen s novim ansamblom u novom gradu ne može biti isti, on se prilagođava atmosferi, pojedincima koji ga tumače, tako da je i ovo na neki način praizvedba.
„Ponosan na naš baletni ansambl i sve što su umjetnički i ljudski prošli tijekom procesa rada na ovoj predstavi. Reginaldo je od njih tražio veliku otvorenost, emocionalnu iskrenost i drukčiji način scenskog razmišljanja, a oni su na taj izazov odgovorili iznimnom predanošću i hrabrošću.“, zaključit će Jakovina. Na premijeri glavni lik tumači Talijanka Isabelle Zabot, koja je oduševljena prilikom: „Koreograf nam je dao u zadatak proučiti njezine slike i biografije, uživala sam promatrati njezin pogled na fotografijama i slikama, imala je tako intenzivno lice i oči koje odražavaju snažnu i kompleksnu osobnost. Voljela bih dovesti taj pogled na scenu i prenijeti ga publici.“ U posebnom baletnom prizoru ‘Dvije Fride‘, prema poznatom umjetničinom dvostrukom portretu, Isabelle se pridružuje riječka baletna prvakinja Marta Kanazir koja o pripremi djela dodaje:
„Od početka je koreografu bilo važno da se svaka od nas kroz vlastita životna ikustva poveže s Fridom, svako je pronašao vlastitu povezanosti s njezinom pričom, svako je od nas morao pronaći svoju Fridu u sebi.“ Fridu u sebi pronaći će zasigurno i publika riječkog „Zajca“ na izvedbama 23, 28. i 29. svibnja, te 9., 18. i 20. lipnja, u spektakularnoj završnici sezone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....