Kad se pokolju djeca uskraćene slobode i raspete žudnje, starci ostaju čamiti na pragu. Usred fasada ispucalih od južine i samoće, odumire pusta zemlja poput gnjile naranče. “Krvavi svatovi” završavaju u ništavilu, baš kako su i otvorili pir.
Rijetko kad se naše repertoarne kazališne kuće upuštaju u rizik produkcije čistog koreodramskog žanra. Zato je itekako vrijedan potez Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku da zagrize u zalogaj “zabranjenog voća”. Posebice što se tog pedagoško-trenerskog rudarenja prihvatio Damir Zlatar Frey, ikonoklastički guru budističke discipline. Njegov autorski koktel totalnog teatra (Frey uz režiju i koreografiju gradi impresivan scensko-kostimografski vizualitet, pomognut i vrsnim dizajnom svjetla Raffaelea Cavarre) podrazumijev...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....