Nakon brojnih blagdanskih " Orašara" balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i dalje pleše klasiku. Odmor je kratko trajao, na redu je blok izvedbi takodjer rado gledanog " Labuđeg jezera. " P. I Čakovskog. U utorak 23. siječnja u 466. izvedbi od kako se u nas igra, u glavnim ulogama gostovali su prvaci milanske Scale primabalerina Nicoletta Manni s partnerom i suprugom Timofejom Andrijashenkom.
Razumljivo je da su bili izvrsni jer Scala kao i druga europska kazališta pomno čuvaju klasičan bijeli balet kao važan dio omiljene i duge tradicije. Čuvamo ga i mi iako u manjem omjeru spram drugih a razlozi su već notorno poznati, nedostatak termina u sustanarstvu s dramom i operom a sve donedavno i trajna potraga za novim snagama ansambla iz kojeg su nedavno mnogi otišli u mirovinu a naše mlade osposobljene generacije ima tek u tragovima. No to je već tema za širu raspravu o problematici baletnog školstva u nas o kojoj se već godinama govori ali se ništa ne poduzima. Današnja uprava našla je trenutno rješenje s velikom međunarodnom audicijom koja je izazvala ogroman interes, ansambl je donekle popunjen ali opet tek s nekolicinom naših plesača. Kozmopolitski baletni ansambli nisu nigdje rijetkost doduše više kao kompanije, plesači fluktuiraju svijetom više od bilo kojih umjetničkih kolega no osipanje baze ansambla kod nas kao temelja nekadašnjeg odličnog hrvatskog baleta svakako nije dobro.
Dobro je to da su se novopridošli članovi vrlo brzo uklopili u repertoar, novi a pogotovo stari koji je i na ovom " Labuđem" jako dobro funkcionirao kao disciplinirano ujednačena a zahtjevna predstava. Labudice skladne i meke, muškarci u skokovima ustrojeni kao jedan, nitko nije iskakao iz zajedništva osobito u prvom i trećem činu koji obiluje karakternim plesovima. U takvu okruženju prvaci Scale osjećali su se, činilo se dobro, osobito Nicoletta Manni u dvostrukoj ulozi bijelog i crnog labuda, tehnički besprijekorna a izražajno, osobito s dugim profinjenim labudjim rukama, na trenutke je podsjetila na legendarnu Maju Pliseckaju. Timofej Andrijashenko u solo dionicama točan i atraktivan, kao partner pouzdan i privržen. Od naših solista posebno je bio pozdravljen Yuho Yoshia kao bravurozna dvorska luda, čarobnjaka Rothbarta kreirao je dojmljivo Guilherme Gameiro Alves a istakla se i Anamarija Marković u pas de trois prvoga čina i kao temperamentna španjolska princeza. Orkestrom je ravnao nekadašnji česti zagrebački gost Mikhail Sinkevich a prava je šteta da u programu nisu istaknuta imena solista violine i violončela koji su svoje zahtjevne dionice svirali besprijekorno.
