INTERVJU REDATELJA 'PETRA PANA': 'Ja sam bio buntovni dječak koji ne želi odrasti'

Volim vizualizirati na sceni priče koje sam kao klinac čitao i zavolio. Buntovni dječak koji ne želi odrasti jest dakle i moje sjećanje na mladost. Dugo nisam htio raditi “Petra Pana” jer je priča komplicirana i scenski zahtjevna. Glavni poticaj dala mi je zapravo donedavna ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Dubravka Vrgoč, objašnjava Robert Waltl zašto je režirao možda najpoznatiju bajku dvadesetog stoljeća.

Robert Waltl je dosad u Zagrebačkom kazalištu mladih napravio dvije predstave, po Andersenu, “Ružno pače” i “Malu sirenu”, koja će se pamtiti po neobičnim, teškim, “armiranim” kostimima koji su djelovali atraktivno ali i jako mučili glumce. Ukratko, on je duhovit redatelj, koji ne podilazi tzv. dječjem ukusu, nego radi odulje ali dinamične predstave s mnogo scenskog pokreta i s uvijek začudnom scenografijom i kostimima. Osim u ZeKaeMu, ponajbolje svoje predstave u Hrvatskoj Waltl je režirao u Žar ptici, kod Marije Sekelez, gdje je mnogo pridonio afirmaciji mladih glumaca.

Školovani glumac

Rođen je 1965. u Ljubljani i među najznačajnijim je redateljima za djecu u Hrvatskoj i Sloveniji. Glumom se bavi od 1987., u kazalištu, na filmu i televiziji. Školovan dakle glumac, režijom se počeo baviti 1999. Među ostalim, osnovao je i vodi Mini teatar, privatno kazalište u Ljubljani, s manje od deset zaposlenih, o kojem kaže da sve teže posluje jer se dotacije za kazalište u Sloveniji toliko režu (više od dvadeset posto), da će uskoro u Ljubljani primjerice biti ista situacija kao u Beogradu: neće biti novca za program nego samo za hladni pogon…

Među njegovim režijama u Hrvatskoj četiri je radio na temelju pripovijesti Ivane Brlić Mažuranić, a druga velika inspiracija za njega je također bezvremenski Hans Christan Andersen. Osvojio je brojne nagrade u Sloveniji i Hrvatskoj, među ostalim dvije nagrade Hrvatskog glumišta za najbolju dječju predstavu.

Slavni scenograf

Što je Waltl pronašao u storiji škotskog spisatelja Jamesa Matthewa Barriea (1860. - 1937.), jednog zanesenog provincijalca iz skromne obitelji koji se na koncu toliko proslavio da mu je dodijeljena viteška titula? Barrie je priču o Petru Panu prvo objavio u sklopu romana za odrasle “Mala bijela ptica” (The Little White Bird) 1902. Dvije godine poslije preradio je poglavlja iz romana u dramu “Petar Pan, dječak koji odbija odrasti”, a njezin uspjeh ponukao ga je da sastavi roman “Peter i Wendy”, objavljen 1911., po kojem se do danas snimaju hollywoodski te ini filmovi.

“Petar Pan vječna je inspiracija za sanjarenje. Prve godine komad je igran isključivo za odraslu publiku. Tek zapravo s Disneyjem postaje priča za mlade. Ja sam predstavu napravio više u ključu comedie del arte nego diznijevski. Nikako tu nije glavna iluzija o letenju, nešto atraktivno broadwayski“, kaže Waltl.

“Na prvoj razini predstava govori o Petru Panu, a na drugoj razini o kazalištu. Postaviti scenografiju koja podsjeća na kraj devetnaestog stoljeća, mašinerija za vodu, vjetar, nisam sve baš realizirao, ali mislim da jesam ideju kako razotkriti elemente koji čine predstavu.”

Scenograf predstave je Jean Guy Lecat, možda najznačajniji kazališni umjetnik koji se ove sezone obreo u Zagrebu. Dulje od četvrt stoljeća radio je s Peterom Brookom, napravivši scenografiju za dvjestotinjak njegovih predstava. Brook mu je nadjenuo nadimak Gospodin Prostor.

Nakratko smo i s njim porazgovarali.

“Neću prije predstave o sceni, ali važno je reći da su dječje predstave možda i veći izazov od onih za takozvane odrasle ljude. U ovoj je prije svega odlično to što rade najbolji glumci. Djeca su ih zaslužila. Naime, jedino njih ne možeš prevariti i dječja publika uvijek osjeti što “valja” a što “ne valja”.

Redatelj se s njim dakako slaže i naglašava:

“Nikad nisam radio predstavu s pravim scenografom, ali uvijek je posrijedi suvremeni umjetnik. Nadam se da će se naš rad isplatiti. Za ‘Petra Pana’ moraš imati hrabre glumce. Naslovnu ulogu tumači Vedran Živolić, vratoloman je, čak pretjeruje. Wendy igra Ana Đurinović, sad je diplomirala, jako se dobro kreće, ima osjećaj za rečenicu. Zvončica je drska, odlučna, na neki način pomalo zaljubljena u Petra Pana, igra je Doris Šarić Kukuljica.”

Waltl naglašava da uvijek traži nove mlade glumce, a podupire i mlade pisce. Tako je i sad za dramaturga uzeo mlađeg, talentiranog pisca Ivora Martinića.

“Dramaturg Ivor Martinić je kompliciranu priču iščistio, tako da je postala kristalno jasna, a pogotovo odnos između likova. Posrijedi je spoj romana i drame, a koristi se suvremeni jezik, odnosno neki su ‘detalji’ osuvremenjeni i tiču se možda upravo nas.”