U nastavku donosimo:
- kritički pogled na vizualni koncept scene i kostima Danijele Gotal Grgurač te njegov učinak na komiku i dramsku tenziju
- što režija Marijane Matoković postiže u izmjenama tonova i gdje predstava gubi oslonac
- portrete uloga koje grade Dunja Fajdić, Marko Hergešić, Iskra Jirsak i Dino Rogić, s fokusom na njihove scenske naglaske
- podsjetnik na genezu i pozornu povijest „Boga masakra” te mjesto ove izvedbe u domaćem kontekstu
- usporedbeni okvir s ranijim postavama i iskustva publike, uz istaknute dojmove o scenskim rješenjima i glumačkim pristupima
Glumci se trude, još su međusobno i prema publici ponešto prenaglašeni, tako je gotovo uvijek na premijeri: vlada neizvjesnost, igra je napola ugođena, režija tek treba zaživjeti. Cijeli taj napor u „Bogu masakra” Yasmine Reze, novoj predstavi Kazališta KNAP, dodatno otežavaju užasni kostimi i scena Danijele Gotal Grgurač. Moderan je to salonski komad o pariškoj višoj srednjoj klasi, čija komika počiva na neskladu između uglađene vanjštine i unutarnje grubosti. Ovdje je građanska fasada uklonjena prije nego što su je likovi stigli sami razoriti.
Sofa, tabure i stolci jeftini su i iz različitih garnitura, stolić izgleda kao da služi za kampiranje. Umjesto uređena građanskog doma gledamo privremeno skladište pokućstva, kao da su stanari pokupili ono što su susjedi o...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....