‘MARIJA STUART‘

Dvije žene bore se za krunu. Vlast će dobiti ona koja dublje uroni ruke, makar i u sestrinsku krv

Piše:

L.G.

Objavljeno: 09. listopad 2023. 23:00

Predstava ‘Marija Stuart‘ imat će premijeru 18. listopada u Teatru &TD

Luka Dubroja

Drama Friedricha Schillera o jedinstvenom trenutku u političkoj povijesti na kazališne daske Teatra &TD premijerno stiže 18. listopada

Prva ovosezonska premijera Teatra &TD na Veliku scenu 18. listopada donosi dramu "Marija Stuart" autora Friedricha Schillera, u režiji Anastasije Jankovske i dramaturgiji Elvisa Bošnjaka. U predstavi igraju Tanja Smoje, Martina Čvek, Dušan Gojić, Damir Klemenić, Kristijan Petelin, Sven Jakir i Matej Đurđević. Reprizne izvedbe na rasporedu su 19. i 20. listopada.

Schillerova drama "Marija Stuart" govori o jedinstvenom trenutku u političkoj povijesti. Dvije žene, dvije rođakinje, dvije kraljice, Elizabeta i Marija, u vremenu kojim vladaju muškarci, bore se za krunu Engleske, za krunu države i crkve, za krunu svijeta. Obje su neizmjerno usamljene u svojoj borbi, jer muški svijet ih ne razumije, teško ih i podnosi. Razumjeti se mogu samo međusobno.

Svi kazališni komadi govore ili o ljubavi ili nedostatku iste - ovaj govori i o jednome i drugome. Jer kad nedostatak ljubavi dovede do tragičnog kraja, otvara se prizor prema onome što je ljubav mogla donijeti. Ali takav prizor ne pripada ovoj drami. Elizabeta i Marija za njega nisu imale snage. Dostojevski kaže: "Vlast će dobiti onaj koji se usudi sagnuti se i uzeti je". Tako će i u Schillerovu komadu vlast dobiti ona koja dublje uroni ruke, makar ih morala uroniti u sestrinsku krv. Ovo krvoločno i beskompromisno djelo o zadržavanju i pokušaju otimanja vlasti unutar obitelji Tudor s konca 16. stoljeća, iznjedreno pod utjecajem klasicističke estetike, po uzoru na tragedije Sofokla i Eshila, a pisano u 18. stoljeću, i danas je iznimno aktualno.

"Tragična analiza", kako se sam Schiller očituje o ovom djelu, navodi na jako "zgusnuti" princip iskazivanja strasti i zato ovo djelo na neki način ne "predočava sliku svijeta", već pokušava (kao i u grčkim tragedijama), zgusnuto i u jarkim "bojama" dočarati dinamiku i unutarnja previranja trenutka u kojem je strijela već odapeta i treba se zariti u tijelo žrtve. Uzrok se već dogodio i sad pratimo posljedice i samo iščekujemo izvršenje presude. Zbog te dinamičnosti (jer sve je već zapravo odlučeno), imamo dojam da nam se pred očima odigrava onaj najnapetiji, "zadnji čin" komada. Sad je samo pitanje što je važnije - život pojedinca ili mir cijelog jednog naroda? "Nije o pravu, samo je o sili riječ".