U zagrebačkom HNK zahuktavaju se probe za predstojeću premijeru Wagnerove opere ‘Tannhäuser‘, koprodukcije sa SNG-om Maribor, koja će se izvesti 15. svibnja.
Opera ‘Tannhäuser iz 1845.‘, kako ističe zagrebački HNK, prijelazna je točka u stvaralaštvu Richarda Wagnera, između ranoromantičarskih utjecaja i glazbene drame njegova zrelog doba, wagnerijanske reforme u kojoj muzika igra veću ulogu naratora nego kod skladatelja njegova ili ranijeg razdoblja. Wagner inspiraciju za libreto pronalazi u legendama o srednjovjekovnim trubadurima. Podvojen između duhovne i tjelesne ljubavi, pjesnik Tannhäuser odvaja se od svijeta užitaka Venere te iskupljenje traži u ljubavi prema pobožnoj Elizabeti. Njegovo pripovijedanje o Veneri i strastima nailazi na osudu okoline, a biva mu uskraćen i papin oprost. Ipak, Elizabeta nakon svoje smrti, čistoćom ljubavi, otkupljuje njegove grijehe.
Umjetnik i osuda
Riječ je, dakle, o libretu pod utjecajem srednjovjekovnih svjetonazora (u kojem se simbolički pojavljuju imena iz rimskog mnogoboštva i Novog zavjeta,) koji, pak, ne korespondira sa suvremenim poimanjem rimokatoličkog oprosta; danas se ne mora ići u osobne audijencije kod pape zbog “tannhauserovskih” prijestupa. Da gostujući belgijski redatelj Frank Van Laecke ne uvodi drugačije čitanje, ovu bi operu publika mogla opet shvatiti kao srednjovjekovni mit, ili, pak, kao odraz Wagnerova protestantizma. Međutim, produkcija će pomaknuti fokus na sukob umjetnika i društva, tumačeći Tannhäusera čak kao skladateljev alter-ego. Redatelj Van Laecke objasnio nam je koncepciju:
- Što ako je Tannhäuser nadareni skladatelj, koji teži savršenoj partituri? Što ako je on sam Wagner, opsesivno u borbi protiv praznog lista i osude okoline? U ovom pristupu Tannhäuser stoji u središtu kao umjetnik koji se bori za ono što sam smatra vrhunskom ljepotom. Nemilosrdno, odlučno i beskompromisno. Na užas elite koja, privremeno, određuje što je umjetnost, a što nije. Put u Rim stoga je metafora za čovjeka koji neprestano traži i mijenja se, koji se stalno i nevoljno mora podvrgavati sudu jednog ili više smrtnika koji su sebe postavili iznad umjetnika i umjetnosti.
Oduvijek je tako bilo. Umjetnik i presuda. Ili osuda. Mnogi veliki umjetnici bili su shvaćeni, prihvaćeni i položeni u panteon besmrtnosti tek nakon svoje smrti, a koji je, ironično, također bila uspostavila neka nova elita. Ali kako je moguće da se nešto tako duboko individualno kao što je umjetnost ocjenjuje navodno objektivnim mjerilima? Nije li to contradictio in terminis? Na kraju krajeva, sve se svodi na čovjeka koji jednostavno želi biti cijenjen i voljen zbog onoga što jest i onoga što stvara. Umjetnost i kompromis ne idu zajedno. Umjetnost mora disati svakom porom svog stvoritelja, uzmi ili ostavi. A umjetnik? On mora biti spreman umrijeti za svoje uvjerenje. Mora ići. Ravno naprijed. Nadahnut muzama poput Venere i Elizabete - objasnio je za Studio redatelj ‘Tannhausera‘.
Frank Van Laecke je belgijski redatelj međunarodne kazališne karijere. Za svoj rad primio je mnogobrojne nagrade u zemlji i inozemstvu uključujući nominaciju za prestižnu Nagradu Laurence Olivier u Velikoj Britaniji.
Zagrebačka, pak, publika wagnerijansku premijeru nije gledala osam godina, još od ‘Ukletog Holandeza‘ kojim je 2018. godine ravnao maestro Nikša Bareza.
Domaći i gosti
U predstojećoj premijeri ta dirigentskim pultom biti će Srba Dinić, dugogodišnji suradnik HNK-a u Zagrebu.
Tannhäusera pjevaju gosti Eric Laporte i Bryan Register, Elizabetu Valentina Fijačko Kobić, Evelin Novak i Maja Sremec (studijski), Veneru Dubravka Šeparović Mušović i Sofija Petrović, Wolfram von Eschenbach je Jaka Mihelač, Ljubomir Puškarić i Jurica Jurasić Kapun (studijski), Hermann je Sorin Coliban i Sava Vemić, Walthera von der Vogelweidea pjevaju Filip Filipović i Roko Radovan, Biterolfa Ozren Bilušić i Siniša Hapač, Heinrich der Schreiber je Ivo Gamulin i Josip Švagelj, Reinmar von Zweter je Siniša Štork ili Toni Nežić. Pastira tumače Petra Cik ili Hana Ilčić. Paževi su Mima Karaula, Ana Zebić, Rea Alaburić, Patricija Žudetić, Vedrana Zrnić, Marija Posavac, Tena Lebarić Rašković i Lidija Madjerčić. Dana 18. svibnja HNK Zagreb će izvesti ‘Tannhäusera‘ posvećenog 85. obljetnici smrti Milke Trnine kojoj su upravo ‘Tannhäuser‘ i uloga Elizabete bili gotovo osobna iskaznica kada bi trebala izabrati ulogu za debi na nekoj svjetskoj pozornici. q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....