PREMA ROMANU IVANE ŠOJAT

'BRITKI OTVARAČ ZA KONZERVE U KOJE SMO SE ZABRAVILI' Osječka publika je eksplodirala ovacijama na praizvedbi 'Emeta' slovenskog redatelja Streleca

 Kristijan Cimer

Punokrvni teatar je onaj koji ima snage graditi se kao mjesto beskompromisnog društvenog korektiva. Hvata se u koštac s mračnim temama, izbacuje kosture iz ormara, ruši tabue i bori se.

Takav garažni otpor stvoren je 10. studenoga u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku gdje je praizvedena scenska verzija romana “Emet” Ivane Šojat, prometnuvši se u razorni umjetnički malj. Naslovom asocijativno vezana za hebrejsku jezičnu slagalicu oko imena Istine/Života (Emeth) i Smrti (Meth), autorica je ispisala masnu i tmastu studiju o obiteljskom nasilju koje tinja godinama, a eruptira između dviju šalica jutarnje kave. Katalog te uboge kuće je strašan: od krvavih macho iživljavanja do pedofilije i opsesivnog matrijarhata.

Hrabra doza detoksa

Slovenski redatelj Samo M. Strelec ima goleme kapacitete erudicije, redateljske zaigranosti, strasti i vizionarstva. Mudro je i inspirativno Strelec zašao pod stvrdnutu kožu porodice koju je projicirala Šojatova. Pritom izbjegavajući izvanjske parolaške prozivke, a zadajući - zajedno sa svojom karizmatičnom glumačkom momčadi - hrabru dozu detoksa svakoj vrsti privatnog i javnog tumora koji metastazira u ljudskim odnosima.

Na dramatizacijskoj matrici Maje Gregl kao predtekstu, Strelec je odlučno poveo i ohrabrio glumce u samoranjavajuće razbijanje ogledala do najsitnijih krhotina u koje su riskantno upisivali i vlastite sudbine. Instinktivno osluhnuvši “Emet” kao kaos potisnutog sjećanja, Strelec je slikaricu Luciju (destruktivno tešku, divlju i infantilnu, psihodeličnu a opet uznositu ulogu mlada glumica Matea Grabić-Ćačić rješava vrhunski) koja slika anđele a priziva demone prošlosti, postavio kao demijurg.

Naturalističko skučeno poprište (scenografiju potpisuje Strelec, kostimografiju Krešimir Tomac) s razlogom je istkano od grubotesanih improviziranih dasaka i nemarnih komada odjeće, spremnih da se kaljaju u blatu, pepelu i krvi bližnjih.

Porodicu koja kao u začaranom krugu ilegalno uzgaja jednake omjere nasilništava i žrtvovanja izvanredno su prisvojili i žestoko izbacili iz sebe Anita Schmidt (Mama), Aleksandar Bogdanović (Tata), Ljiljana Krička-Mitrović (Baka) i Davor Panić (Djed).

Fanatični performeri

Armin Ćatić (inspektor Mustapić), Antonio Jakupčević (Franjo, Marijan), Ivana Gudelj-Tešija (Magdalena) i Lino Brozić (Pomoćnik) zdušno se vrte u orbiti te obitelji, usisani kao zluradi ili jednako nesretni svjedoci. I kad je na kraju u Lucijinim rukama zasjala svijeća poput netaknute duše i prostrujala praštajuća Claptonova balada “Tears In Heaven”, publika je eksplodirala ovacijama. Strelec i njegovi fanatični performeri nisu bili samo naše zrcalo te večeri, nego britki otvarač za konzerve u koje smo se zabravili. Hvala im na tome.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 22:52