Braća Navojec u akciji s ciljem da se napokon otvori profesionalno kazalište u Bjelovaru

BOK festival kazališna je manifestacija u organizaciji Gorana Navojca koja godinama okuplja Bjelovarčane te glumce iz cijele Hrvatske u gradu koji već desetljećima nema profesionalno kazalište, iako su neki od ponajboljih glumaca ovih prostora, poput Borisa Buzančića i Bogdana Diklića, a u recentno vrijeme braće Navojec, rođeni Bjelovarčani.

Ove godine mlađi bjelovarski profesionalni glumci ujedinili su se u predstavi “Njemački za početnike”, koja će otvoriti dva događanja važna za glumačke profesionalce, a tek potom početnike.

Predstava “Njemački za početnike” autorski je tekst i režija mladog bjelovarskog glumca Ivana Ožegovića, a u njoj glumi drugi bjelovarski glumac mlađe generacije Ognjen Milovanović. Ona će krajem ljeta otvoriti dvoranu Doma kulture u Bjelovaru koja je potencijalno pozornica budućeg profesionalnog teatra koji Bjelovar nema. Istu je predstavu u rujnu Goran Navojec pozvao da otvori njegov BOK festival na kojem u različitim svojstvima sudjeluje i Bojan Navojec.

Tri generacije

U poticaju oživljavanja bjelovarskog profesionalnog kazališnog života sudjeluju, dakle, četiri diplomirana glumca iz Bjelovara, nastanjena u Zagrebu, koji su predstavnici tri generacije Bjelovarčana u glumištu, rođeni 70-ih, 80-ih i 90-ih.

Momci iz Bjelovara već se godinama, dakako, poznaju međusobno, a uskoro će svi zajedno glumiti u drugoj sezoni serije “Nestali”. Ivan Ožegović, redatelj predstave “Njemački za početnike”, kaže kako su mu Navojci pomogli u pripremama za upis na studij glume u Zagrebu te iako nisu u rodbinskim odnosima, nerijetko se familijarno postavljaju prema mlađim kolegama sugrađanima: brinu je li Ožegović gladan ili žedan, a prošlo je puno godina dok mu nisu dopustili da prvi put plati kavu ili jelo.

- Bjelovar neki nazivaju gradom keksa, neki sira, neki rukometa, a neki gradom glumaca. Iz Bjelovara dolaze glumci Alan Katić, Mario Petreković, Matija Jakšeković, Goran Smoljanović, Antonio Jakupčević i Igor Pečenjev te glumice Erna Rudnički, Sonja Kovač i Jelena Mesar. I gradonačelnik Zagreba bio je bjelovarski glumac, pokojni Boris Buzančić. Tako da je očito nešto u vodi iz Bjelovacke što čini ljude glumcima. Šteta što nemamo nogometnih reprezentativaca barem upola toliko - žali Ivan Ožegović, glumac te autor i redatelj predstave “Njemački za početnike”.

Kako to da Bjelovar nema profesionalno kazalište, a ima toliko glumaca, pitali smo Gorana Navojca.

- Mnogi se u Hrvatskoj bave glumom, a samo su glumci za taj posao plaćeni. Mislim da je potraga za istinom, od koje nas neprestano odvlači stvarnost, navela mnoge Bjelovarčane da se profesionalno bave umjetnošću, glumom - kaže Goran Navojec.
No, Bojan Navojec ne misli tako.

- Bjelovarčanima je genetski usađeno da u svašta guraju nos, u sve se miješaju i o svemu govore, a kako nemaju koncentraciju završiti neki konkretniji studij, biraju glumu koja im omogućava da, barem na pozornici, govore o temama za koje su inače nestručni - tvrdi Bojan, podsjećajući da je u ranom socijalizmu Bjelovar imao teatar u kojem je privremeno u angažmanu bio i Franjo Maletić.

17 godina BOK-a

Dom kulture u Bjelovaru bivša je sinagoga koja je poslije Drugoga svjetskog rata bila prenamijenjena u društveni dom.
Dvorana za kazalište bit će otvorena, a Grad tek treba vidjeti može li izdvojiti novac za osnivanje profesionalnog ansambla. U međuvremenu, tu je BOK festival.

- Na BOK festivalu uvijek smo težili tome da profesionalni bjelovarski glumci otvore festival, što nismo imali prilike sve do ove godine kada festival otvara predstava Ivana Ožegovića, iako su bjelovarski amateri imali uvijek svoje mjesto na BOK-u. Festival, na kojem je u 17 godina velik postotak Bjelovarčana gledao predstave iz cijele Hrvatske, zbog pandemije prebacujemo na kraj ljeta - najavljuje Goran Navojec.

Kakvu budućnost predviđa mlađim kolegama Ožegoviću i Milovanoviću koji će otvoriti BOK festival?

- Njima je sigurno 20 puta teže nego što je bilo meni, pa i mojem bratu. Posla je danas malo, a glumaca mnogo. U moje vrijeme je zagrebačka Akademija godišnje primala do 12 studenata, a danas ih obvezno prima 12. Zajedno s ostalim akademijama u zemlji, proizvede 30-ak glumaca na godinu, dok su nekad godišnje znala izaći samo četiri glumca na tržište rada - govori o sudbini kolega s kojima je i sam surađivao na televiziji i u kazalištu, među ostalim u serijama “Počivali u miru” i “Crno-bijeli svijet”.

Predstava “Njemački za početnike”, osim u Bjelovaru, igrat će i na Festivalu glumca, a u njoj su i dramaturginja i kostimografkinja Bjelovarčanke, Ana Perković i Selena Gazda.

- Predstava je o tečaju njemačkog u privatnoj školi na koji dođe netipična ekipa. Prati se semestar nastave u kojem je hrpa svađa i smiješnih situacija. Slučajno se dogodilo da smo otkrili neki fora režijski kod, pa smo se i poigrali izmišljanjem novog načina pričanja priče - otkriva autor i redatelj Ivan Ožegović kojemu to nije prvi autorski projekt.

Najbolje uloge

Najmlađem bjelovarskom glumcu u ovoj priči, Ognjenu Milovanoviću, ovo je prva profesionalna suradnja s Ivanom Ožegovićem, unatoč tome što su u privatnom kontekstu oslonac jedan drugome u raznim stvarima.

Ognjen Milovanović, koji nije ni u kakvom srodstvu sa starijim glumcem Slobodanom Milovanovićem, ove će godine drugi put sudjelovati na BOK festivalu, nakon što je prethodno probio led igrajući u “Činima barona Tamburlana” varaždinskog HNK.
Koja je, prema njegovoj ocjeni, najbolja uloga Bojana Navojca, a koja Gorana Navojca i zašto?

- Za Gorana Navojca, najdraža mi je uloga Ante Jukića u filmu “Dva igrača s klupe”. Imam osjećaj da se taj film nikad neće staviti u top 10 hrvatskih filmova, no za mene svakako tu spada. Za Bojana Navojca izdvojio bih ulogu Miška iz kultnog filma “Maršal”. Velika je stvar imati čast kao mladi glumac, koji je još na Akademiji, igrati takvu ulogu u takvom filmu. Kapa dolje! - kaže glumac Milovanović.

Bojan Navojec na Goranovu BOK festivalu sudjeluje manje ili više svih 17 godina.

- Kad je stariji brat upisao Akademiju, ja sam ugledao svjetla velegrada, zagrebačke tulume i njega kao ljubimca “nadvrste” ili nježnijeg spola. No, odlučivši otići bratovim stopama, ubrzo sam shvatio da sam se zeznuo, da glumački posao većim dijelom daje krv, znoj i suze, a zanemarivim žene i lude provode. Gluma je - više Churchill, manje Clinton. A kad je riječ o mlađim kolegama, Ožegoviću i Milovanoviću, svu vrstu dostojanstva profesije brat i ja smo srozali pa oni ne mogu, a ne dati bolju sliku zanatu - govori Bojan Navojec.

Tko ide na ziher...

Nije sudjelovao u seriji “Dnevnik velikog Perice”, nego je brata i kolege gledao samo iz naslonjača.

- Serija je uspjela upravo zato što ja nisam bio pozvan da u njoj glumim. Tko ide na ziher varijantu, sigurno ne zove mene. Ne bih ni ja sam sebe zvao da želim uspjeh projekta. Jedino HNK Zagreb misli da sa mnom ne riskira, a i ako misli, to još uvijek ne komunicira javno - duhovit je glumac koji je na BOK festivalu bio glumac, gledatelj, izložbeni eksponat, trkač te suradnik Off programa. U HNK ga se trenutačno može gledati u “Revizoru”, “Tri zime” i “Idiotu”.