Zima je Borutovo doba. Polovicom studenog podsjetio nas je na projekt na kojem već godinama radi sa svojim Montažstrojem, a bavi se nikada izgrađenom Sveučilišnom bolnicom u Zagrebu. "Sami zajedno" je pak nova forma u koju se upustio sa svojom životnom partnericom i dramaturginjom Anom Prolić. Snimili su svoju intenzivnu (ljubavnu) prepisku porukama, zamijenili uloge - on čita njezine poruke i obratno - i to podijelili s publikom na javnim tribinama tematizirajući sve zamke, ali i benefite novodobne komunikacije.
"Ono što povezuje ova dva projekta jest da su oba interdisciplinarna i povezuju umjetnost i znanost. Također, oba su dokumentarna, u prvom slučaju se radi o nedovršenom dokumentarcu ‘Blato‘. ‘Sami zajedno‘ je zapravo pseudodokumentarna forma jer je dio intimnih poruka ipak konstrukt", objašnjava Borut i poziva publiku u nedjelju ponovno u zagrebačku Uraniju, no ovoga puta da ona s javnošću podijeli svoje poruke.
A nedavno je došla i vijest da je američki izdavač Lexington Books, Rowman and Littlefield, specijaliziran za humanističke i društvene znanosti, objavio knjigu Lea Rafolta "Montažstroj‘s emancipatory performance politics: Never mind the score". Rafolt je redoviti profesor izvedbenih studija, kazališne teorije i transkulturalnih studija na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku koji je sudjelovao i na jednoj od nedavnih tribina projekta "Sami zajedno".
"Mislim da su problemi kojima se Montažstroj bavio u svojoj umjetnosti u Rafoltovoj knjizi dobili još jednu vizuru, ovoga puta kroz humanističku znanost", kaže Borut za kraj, najavljujući kako je "Sami zajedno" tek početak višegodišnjeg projekta Montažstroja, čija je tema usamljenost. "Mi smo ga nazvali Ministarstvo usamljenosti", dodaje.
Prošle zime nas je Šeparović upoznao i sa svojom vizijom digitalnog kazališta, izvrsnom "Radničkom cestom", predstavom (samo uvjetno rečeno) u 13 nastavaka. Borut je neumoran i neurotičan (na dobar način) kreativac. Umjetnik kakvog ovo društvo treba. Dobro je da je s nama.