Nicola Borghesi kao redatelj, ali i glumac te Flavio Catalano, Miguel Duarte, Alice Conti, Floriana Pati, José Ricardo Peña, dakle, šest glumaca ansambla Kepler-452 iz Bologne tumače sami sebe, likove volontera ukrcanih na brod Sea Watch - 5 suočene s tragedijom migranata koji prelaze europsku vodenu granicu, odlaze u Sredozemlje koje je posljednjih desetljeća od simbola kulture postalo sinonim za smrt. Ukrcali su se na brod za potragu i spašavanje SAR (search and rescue) kako bi iz prve ruke doživjeli, samo nekoliko kilometara od talijanske obale, najsmrtonosniju trgovinu migrantima na svijetu. Maleni broj glumaca snažno dokumentarističkih donosi veliko osobno i kolektivno uranjanje u kaotično sebstvo a s njima tone i publika jer ova predstava razbija iluziju o sretnom europskom životu i potresno suočava gledatelje sa stvarnošću koju nitko ne želi susresti.
Dugo razdoblje terenskog rada na temu traganja i spašavanja započelo je razgovorima između Enrica Baraldija i Nicole Borghesija - osnivača ansambla Kepler-452 i nekoliko predstavnika nevladinih organizacija, a nastavilo se boravkom dvojice redatelja na Lampedusi i naknadnim polaskom na mediteransku rutu brodom Sea-Watch 5. U gotovo pet tjedana plovidbe, posada je spasila 156 ljudi, koji su potom iskrcani na "mjestu sigurnosti", luci La Spezia.
Redatelj Nicola Borghesi i dramaturg Enrico Baraldi intervjuirali su stvarne sudionike organizacija Life Supporta, Emergency i Sea-Watcha, a njihova dramatična iskustva pretočena su u karakterne protagoniste predstave. Medicinska sestra iz Italije kreće u potragu za ponovnim uspostavljanjem kontakta sa samom sobom, američki električar, sin meksičkih migranata, odlučuje krenuti na put kako bi se suočio sa svojim korijenima, umirovljeni mornar ukrcava se na brod a da niti ne zna koja ga ideologija vodi, portugalski fizičar zna da se s obzirom na ravnodušnost vlade nešto mora pokušati, ali, suočen s nepremostivim poteškoćama, pita se zapravo o svojoj sebičnosti, itd.
Brodski prostori dominiraju scenom, bjelina brodskih ploha postaje projekcijsko platno dokumentarističkim video zapisima, neprestano osjećamo prisutnost brojnih migranata o kojima nam likovi iskustveno pričaju, a glumačka snaga fluida riječi u ujednačenom ritmu (poetsko pripovijedanje) pritišće gledateljski doživljaj kolektivnom, masovnom tragedijom potrage za identitetom i pripadnosti. Uronjeni smo svi u kolektivna utapanja ugroženih egzistencija. A Place of safety, Mjesto sigurnosti predstava je koja sivilom atmosfere napada svijet uljuljan u pasivnost da bi ga probudila i osvijestila, možda još ipak na vrijeme, o potrebitom stvaranju takvog mjesta što u sebi i izvan sebe, za druge, za sve, za očuvanje civilizacija. Predstava je angažirani kazališni poticaj za iznalazak i stoga, neminovno, kao odraz vremena, odskače o tradicionalnosti izvedbe, ali i analize, sadrži stupanj vlastite označljivosti.
Nagrađena predstava u 2025. u Rijeku je iz Italije stigla najavljena u okviru gostujućih predstava, dio je europskog projekta Prospero New i njegove umjetničke platforme.
Scenografija i kostimografija: Alberto Favretto
Dizajn rasvjete: Marija Domènech
Skladatelj glazbe i zvuka: Massimo Carozzi
Scenski pokret: Marta Ciappina
Autor video projekcije: Enrico Baraldi
Dramaturški savjetnik: Dario Salvetti
Pomoćnik redatelja: Roberta Gabriele
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....