Zagrebački operni festival uhodano poziva na gostovanje susjednu Mariborsku operu jer ona kao da ciljano slaže repertoar koji ovdje nije u planu. Tako nas uvijek oduševi inovativnim probranim naslovima: prije dvije godine je to bila Carmen, prošle godine Otello, a ove Lakmé. Sinoćnjom je izvedbom ove posljednje, koja je pravi raritet na repertoarima i najvećih opernih kuća, a u Zagrebu je nije bilo više od osam desetljeća, prvi put upoznala zagrebačka publika. Sa zanimanjem svi su pratili u kojem se to glazbenoscenskom kontekstu originalno nalaze poznati ulomci koji su iz toga djela zaživjeli na koncertnom podiju kao omiljeni brojevi opernih gala večeri - Duet cvijeća Lakmé i Mallike u prvom činu ili Arije zvončića naslovne junakinje iz drugog čina. Za razliku od Zagreba, mariborski operni ansambl ima tradiciju redovitog izvođenja te francuske velike opere s kojom je prije dvadeset godina čak gostovao u Japanu.
Osim toga, u njegovu je sastavu dragocjena interpretkinja naslovnoga lika, slovenska koloraturna sopranistica Nina Dominko, koja je u stanju izvesti sav potrebni vokalni vatromet u kristalnoj čistoći glasa, što je iznimna vještina i darovitost vokalne bravuroznosti. Ona je još od 2003. zagrebačkoj publici poznata kao česta gošća, nekoć Ilija u Mozartovu Idomeneu, a u novije doba Musette u Puccinijevoj La bohème, te kao Desdemona u prošlogodišnjem gostovanju mariborskog ansambla s Otellom na Zagrebačkom opernom festivalu. No, kao Lakmé ova je sada već zrela pjevačica otkrila nevjerojatnu svježinu, anđeoski ton, nosiv i u pianississimo dinamici, kreaciju svetice božanske aure, mladosti i svježine. Nosila je cijelu predstavu koju je u veljači ove godine premijerno uprizorio talijanski redatelj Pier Francesco Maestrini, koji u Mariboru redovito režira opere, a čijeg smo Rigoletta u koprodukciji sa Zagrebom i mi nedavno doživjeli. Ovdje je sa svojim timom na sličan način raskošno opremio tri predivna čina opere, najprije indijsko svetište, zatim gradsko sajmište i naposljetku kolibe u prašumi na izvoru svete vode, uz detaljnim živim projekcijama, atmosferičnu rasvjetu i mnoštvo dimnih zavjesa, tako tipičnih za njegov redateljski rukopis koji publiku ostavlja bez daha.
Bilo je osobito dirljivo pratiti priču o nevinoj mladoj indijskoj brahmanskoj svećenici koja se zaljubljuje u časnika britanske vojske, a njihova zabranjena ljubav završi smrću oboje, kako to već znamo iz Romea i Julije ili Aide, ali ovdje ta istinita priča još više gađa srca. Jasno su kostimski i karakterno razlikovani Indijci od Britanaca, domaći od kolonizatora, šaroliki od jednobojnih kako su oblikovane uniforme vojnika i europska ženska moda 19. stoljeća. Orkestar opere vrlo je dobro pripremljen, na njegovu je čelu violinistica Oksana Pečeny koju smo često čuli i u emotivnim solima, inače kćer dugogodišnjeg koncertnog majstora Simfonijskog orkestra HRT-a Tarasa Pečenyja.
Osobito je skladan bio odnos između bogatih orkestralnih boja i izražajnih nijansiranih piano zapjeva kakve je predvodila mlada slovenska dirigentica Mojca Lavrenčič. Ona je inače i pripremila ovu produkciju za premijeru u veljači, a u međuvremenu je osvojila prvu nagradu na ženskom dirigentskom natjecanju La maestra u Parizu, što je sada u Zagrebu cijeloj izvedbi pod njezinim vodstvom dalo dodatni "vjetar u leđa". Kako to biva u svijetu opere, interpret glavne muške uloge, slovenski tenor Martin Sušnik koji je izvorno trebao doći s cijelim mariborskim ansamblom u Zagreb, razbolio se, pa je na njegovo mjesto u posljednji trenutak, doslovno dan ranije, uskočio urugvajski kolega talijanskih korijena, krajnje lirski tenor u maniri Čileanca Juan-Diega Floreza - Leonardo Ferrando.
Prvi je put sada nastupio u toj produkciji i prvi put pjevao u Zagrebu kao jedan od rijetkih tenora na svijetu koji mogu pjevati zahtjevnu ulogu britanskog časnika Géralda punog lomova između dužnosti domovini i engleskoj zaručnici, te emocija i duhovnosti koje ga preplavljuju u susretu s indijskim ženskim božanstvom. Ljubav između dvoje mladih iz različitih svjetova donosi im otkriće novih emocija i doživljaja kakve još nisu iskusili, što glazba idealno podcrtava romantičnom atmosferom i ljupkim lajtmotivima u maniri Wagnera, a na momente se osjeća i plesni karakter glazbe autora poznatih baletnih partitura Coppelia i Sylvia. Šarolik vokalni spektar glasova upotpunili su bugarski bas Petar Naydenov kao otac od Lakmé, zadrti brahmanski svećenik Nilakanta, slovenski bariton Jaki Jurgec kao časnik Frédéric ili pak bugarska mezzosopranistica Irena Petkova kao služavka Mallika, uz ostale interprete i odlični zborkoji je pripremila Zsuzsa Budavari Novak. Oduševljena je publika desetominutnim ovacijama ispratila ovaj veliki uspjeh gostovanja Mariborske opere, te dala puni smisao našem Zagrebačkom opernom festivalu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....