'Ako država želi imati njemačke pisce, engleske glumce i francuske montažere, u redu, ide u dobrom smjeru jer smo pred zatvaranjem'

Zagreb, Frankopanska 22, večeras u 20.30 sati. Neki novi klinci izaći će pred publiku i otvoriti ovogodišnji KRADU - Kazališnu reviju Akademije dramske umjetnosti. Riječ je o festivalu iza kojeg u potpunosti stoje studenti ADU, koji su sami napravili sve što će publika moći vidjeti.

Ono na što su jako ponosni je činjenica da će u glavnom programu ugostiti i studentsku predstavu moskovske akademije The Russian Institute of Theatre Arts - GITIS. Zbog toga su svi jako uzbuđeni - možda čak i više nego zbog činjenice da će publika moći vidjeti predstave koje su sami napisali, postavili na scenu, odglumili...

Izdavaštvo

Taj je festival samo dio onoga što se tijekom godine događa na Akademiji. Imaju oni i Frku - Filmsku reviju. U svibnju slijedi PitchADU, predstavljanje studentskih projekata predstavnicima struke. Nedavno su objavili udžbenik “Teorija filma” Ante Peterlića, u travnju izlazi obnovljeno izdanje “Temelja dramaturgije” Vladana Švacova, a pripremaju ih još nekoliko.

- Posljednjih smo godina jako narasli, izvodimo sve više studijskih programa i upisujemo sve više studenata, jako se puno radi i proizvodi, što je, s obzirom na uvjete u kojima radimo, pravo čudo - kaže dekanica ADU Franka Perković, dok se penjemo stubama prema dekanatu, koji se nalazi u tavanskom prostoru stare zgrade. Ona je smještena na Trgu Republike Hrvatske, a nešto niže na istom trgu smješten je još jedan njihov prostor. Malo dalje, u Frankopanskoj, je treći. Kako mogu napraviti nešto što dekanica naziva “čudom”, kad su raštrkani na tri lokacije (od kojih nijedna nije baš bajna), imaju 350 studenata, radi se od jutra do večeri, studenti se presvlače na hodniku, a profesori nemaju ni svoje kabinete, jer nema prostora za to?

Ronald Goršić / CROPIX

Franka Perković

Studij plesa

- Čudo je da smo, unatoč svim financijskim i prostornim preprekama, napravili toliko toga. Otvorili smo Galeriju F8, prvi prostor u kojem izlažu mladi studenti i umjetnici, gdje smo u četiri mjeseca otvorili šest izložbi. Oživjeli smo izdavaštvo, koje je godinama bilo mrtvo. Pripremamo studijski program video igara, kao i onaj scenografije i kostimografije. Očekujem da bismo već najesen mogli krenuti s nekim modulima, a da bi prve studente na diplomski studij mogli upisati za dvije do tri godine - kaže dekanica Perković i dodaje kako je jako ponosna i što Akademija ima jedini studij plesa u regiji koji ostvaruje brojne međunarodne suradnje, kao i na činjenicu da su prošle godine prvi u našoj zemlji organizirali elektronske prijave za prijemni ispit za glumu. Njihovi studenti godišnje snime stotinjak filmova i izvedu 50-ak javnih kazališnih i plesnih predstava.

- Najveći problem nam je prostor. Prošle godine smo u najam od grada Zagreba dobili prostor gdje se nalazi Galerija F8, a tamo smo smjestili i Studij montaže, jer nam se prije toga nastava odvijala u podrumu ove zgrade, a to zaista nisu bili dobri uvjeti za rad studenata - kaže Perković i dodaje kako su u najmu bivših skladišta Leksikografskog zavoda u Frankopanskoj, gdje se održava nastava Studija plesa i najveći dio teorijske nastave. To je veliki prostor u kojemu planiraju urediti Centar umjetničkih istraživanja.

- Kod umjetničkih studija novac je najveći problem. Na studijske programe upisujemo mali broj ljudi, a studij je skup - umjetničko nastavna produkcija audiovizualnih i izvedbenih djela, onaj praktični dio nastave, ima svoje specifične troškove. Posebno je teško financirati nedavno osnovani studij plesa - troškovi najma prostora su vrlo visoki, studentima uglavnom predaju pedagozi iz inozemstva, jer kod nas još uvijek ima vrlo malo plesača s diplomom visokoobrazovne institucije.

No taj je studij jedina prilika da plesači steknu visoko obrazovanje i osiguraju si mogućnost zapošljavanja i nakon što krajem treće decenije završi njihova plesna karijera i zato se stalno borimo da nađemo sredstva - kaže Perković i dodaje kako je problem svih umjetničkih akademija jednak: mali broj studenata znači manje novca. No, ističe, bilo bi neodgovorno povisiti kvote za upis. Našoj zemlji ne treba sto glumaca ili plesača godišnje. Važno je da većina naših studenata bez problema nakon završetka studija pronađu posao u svojoj struci.

Najam prostora

- Racionalni smo i nema povećanja kvota kako bismo više zaradili na upisninama. Sve u tom pogledu ostaje kao sada i sigurna sam da ćemo se snalaziti. Da je lako - nije. Evo, nama godišnje, bez plaća, treba sedam milijuna kuna da bismo normalno radili. Dobivamo oko tri i pol milijuna od Ministarstva obrazovanja. Spašavaju nas Ministarstvo kulture i Hrvatski audiovizualni centar, kao i neki drugi sponzori - iskreno će dekanica Perković i kaže kako se nada kako će uspjeti skupiti dovoljno sredstava da se prošire. Skladišta Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Frankopanskoj, gdje su već unajmili dio prostora za Studij plesa, bila bi idealna za smještaj istraživačkog centra i filmskih studija. Voljeli bi ih unajmiti. No, stvarnost je surova. Trenutno na računu imaju toliko sredstava da mogu raditi do kolovoza ove godine. Što će biti nakon toga, pitam je.

- Ako se nešto radikalno ne promijeni s načinom financiranja, mi nećemo moći raditi dalje. Vjerujem da će se sad naći rješenje i da nećemo prestati raditi, ali se bojim da će se situacija ponoviti za šest mjeseci ili godinu dana. Svojedobno nam je jedna revizorica rekla da smo preskupi i da je jeftinije za državu da ovaj mali broj studenata pošalje u inozemstvo na školovanje, nego da plaća kako bi se nastava odvijala kod nas. Pa dobro, ako država želi imati njemačke pisce, engleske glumce i francuske montažere, u redu, ide u dobrom smjeru time što nas je dovela u situaciju da smo pred zatvaranjem - kaže Perković.