Vijest o smrti Harolda Ramisa u Americi je dobila povlašten medijski tretman. S razlogom, jer je taj redatelj, scenarist i glumac židovskog podrijetla, rođen 1944. u Chicagu, bio jedan od rodonačelnika modernog filmskog humora.
Bezobrazne dosjetke
U rodnom gradu se povezao s grupom istomišljenika - svi su nastupali u teatru Second City, koji je kasnije dobio i drugu pozornicu u Torontu - čije nabrajanje danas izaziva nevjericu: bili su to Bill Murray, Jim i James Belushi, Dan Aykroyd, John Candy, Rick Moranis, Chevy Chase i mnogi drugi. Veza Chicago-Toronto bila je tako jaka da su se na njihovom prvom pothvatu, komediji “Zvjerinjak” iz 1978., skladno ujedinili Amerikanci i Kanađani, kojima je zajednička bila sklonost prema humoru na rubu apsurda. “Zvjerinjak” u režiji Johna Landisa (Ramis je bio jedan od koscenarista) bio je krcat bezobraznim dosjetkama (istina, razmjerno blagim za današnje standarde) i postao golemi hit, no u nas ga nismo vidjeli jer se odigravao na američkom sveučilištu, dostatan razlog da ga domaći distributeri proglase “amerikanijadom”.
Sve čega su se Ramis i njegova družina tada dotakli pretvaralo se u mamac za publiku, ali prvenstveno u Americi. Granica je probijena tek s “Istjerivačima duhova” iz 1984. koji su bez iznimke osvojili čitav svijet i u tadašnjoj Jugoslaviji bili najgledaniji film godine. Nimalo čudno jer je budalasta premisa o trojici zgubidana koji u New Yorku jedva preživljavaju sve dok ne postanu lovci na duhove razvijena poprilično radikalno: junaci, naime, nisu nikakvi prevaranti, duhovi uistinu postoje, a njihova obličja mogu varirati od krajnje benignih do izrazito zloćudnih.
Uloga pametnjakovića
Zahvaljujući filmu, Murray i Aykroyd su postali zvijezde, ali ne i Ramis, koji je - iako koscenarist zajedno s Aykroydom - sebi dodijelio najmanje atraktivnu ulogu kratkovidnog pametnjakovića. Iako je bila puno slabija od “jedinice”, i “dvojka” je prošla odlično.
Po svoj prilici dobro financijski podmiren tim serijalom, Ramis se mogao posvetiti projektima koji ga uistinu zanimaju. Kao redatelj je uspješno debitirao 1982. komedijom “Golf klub” (u nas je nismo vidjeli jer se taj sport tada nije smatrao popularnim), no najpoznatije mu je ostvarenje “Beskrajni dan” iz 1992. u kojem se Bill Murray svako jutro budi na jedan te isti dan, pa kad je već tako, eto prilike da zavede kolegicu Andie MacDowell, jer je u stanju učiti na greškama iz prethodnog pokušaja. Film je kasnije često varirali, ali nikad tako maštovito kao u Ramisovoj verziji. Volio se poigravati takvim dosjetkama (u filmu “Ja i moji dvojnici” Michael Keaton koristi svoje klonove kako bi zadovoljio nezasitnu suprugu), katkad s više, katkad s manje uspjeha.
Neumorni radoholičar
Neumorni radoholičar teško je primio činjenicu da je u svibnju 2010. obolio od vaskulitisa, upale krvnih žila: to ga je spriječilo da napokon dovrši scenarij za “Istjerivače duhova 3”, u kojem su se opet trebali okupiti - sada već u poodmakloj dobi - neobuzdani kraljevi novog američkog humora.