Henry Rollins za Jutarnji: Publika uopće neće moći konzumirati sve zvukove koje ćemo proizvesti

Najveća senzacija prvog dana 11. INmusic festivala u Zagrebu predstavljat će “Gutterdämmerung” - tzv. najglasniji nijemi film na svijetu. Riječ je o originalnom konceptu osmišljenom djelomično kao film, a djelomično kao koncertno iskustvo jer će pred publikom svirati pravi bend po uzoru na nekadašnje svirače glasovira u kinodvoranama iz vremena nijemog filma.

Ono daleko najzanimljivije u ovom audiovizualnom spektaklu je činjenica da se u filmu pojavljuje sama zvjezdana krema rock-svijeta, tj. Henry Rollins, Slash, Joshua Homme, Grace Jones, Iggy Pop, Justice, Tom Araya, Volbeat, Mark Lanegan, Nina Hagen i Jesse Hughes, kao što je to ujedno bilo i posljednje filmsko pojavljivanje Lemmyja Kilmistera, preminulog frontmena kultne grupe Motörhead.

Film je djelo Björna Tagemosea, švedsko-belgijskog redatelja, dizajnera i vizualnog umjetnika koji je u svojoj karijeri imao izložbe i u pariškom Louvreu. Tagemose inače ne dolazi iz svijeta filma, ali mu je pošlo za rukom angažirati brojne umjetnike iz raznih umjetničkih polja kako bi ostvario ovu grandioznu zamisao koju će 20. lipnja moći vidjeti i čuti i hrvatska publika na jarunskom otoku Mladosti.

Tagemose je za rad na scenariju, glumu i u finalnoj verziji vođu cjelokupnog showa angažirao Henryja Rollinsa, nekadašnjeg pjevača grupa Black Flag i Henry Rollins Band, kojeg danas mnogi znaju kao “čovjeka sa stotinu zanimanja”. Iako je odavno rekao kako više neće nastupati kao pjevač na pozornici, Rollins s “Gutterdämmerungom” čini iznimku, tako da je to svakako jedinstvena prilika da ga se vidi i čuje uživo, dok njegovo viđenje cijele stvari ekskluzivno donosi Jutarnji list.

Neprospavane noći

Koja je bila vaša prva reakcija kad vam je redatelj Björn Tagemose izložio cijelu ideju o “najglasnijem nijemom filmu na svijetu”, tj. svoju “Gutterdämmerung” ideju?

- Trebalo mi je prilično vremena da shvatim u što se Björn upušta. Nisam uopće razumio mehaniku cijele stvari. No kako je mozak procesuirao stvar, bilo mi je sve privlačnije.

Što vas je najviše privuklo?

- To što se radilo o nečemo toliko različitom od svega što sam do tada čuo i vidio i što, naravno, Björn želi raditi sa mnom.

Također ste zajedno radili na scenariju, kako je to proteklo?

- Bilo je zabavno pisati ‘Gutterdämmerung’. Najteži dio bilo je određivanje rokova. Uistinu sam se vezao uz ovaj film tako da je bilo puno neprospavanih noći, no osim toga nije bilo nikakvih teškoća. Bilo je uistinu interesantno raditi ga.

U filmu električna gitara dolazi iz pakla, što je zanimljiva konstrukcija.

- Nisam religiozna osoba, ali što se tiče samog filma mislim da je to prilično cool. Jer morali smo raditi s Iggyjem Popom. Nekako mislim da je i ideja tog pakla došla kad je Gospodin Buntovnik rekao da pristaje na sudjelovanje u projektu.

Velik je misterij za publiku kako će cijeli taj glazbeno-vizualni sklop funkcionirati kao show uživo na glazbenim festivalima. Vi imate jednu od glavnih uloga u svemu, stoga možete li reći nešto o pripremama?

- Tone poslova su napravljene za to, a za oko 99 posto nisam odgovoran. Prisustvovao sam velikom broju proba, ali tu još ima toliko detalja i tehnikalija za koje mislim da će ih biti teško sve konzumirati u normalnom protoku vremena. S moje točke gledišta, ‘Gutterdämmerung’ izgleda nevjerojatno. To je puno veće i veličanstvenije nego što sam uopće mogao misliti da će izgledati.

Dio moje pojave

Čini se da vam je i film i cijeli taj show otvorio neke nove kreativne perspektive.

- Pisanje scenarija svakako. Iako ne vidim sebe u tome da me netko traži da napišem nastavak. Ovo mi je bilo cool dok je trajalo. Mogu reći da uživam u tome da gledam kako ljudi koje cijenim i koji glume u njemu izgovaraju moje rečenice i ponašaju se na način kako sam napisao. Nadam se da će se sve to zajedno svidjeti i publici.

U samom filmu tumačite ulogu karizmatičnog vođe, tj. čovjeka od autoriteta. Je li vam interesantno općenito glumiti autoritativne karaktere, u smislu da vas je puno redatelja doživjelo na taj način?

- To je valjda dio moje pojave. Obično nemam previše izbora po tom pitanju, pa se i ne zamaram takvim stvarima. Gledam to iz kuta da je važnije nešto raditi umjesto besposlen sjediti na kauču.

Glazbenik, glumac, pisac, izdavač, TV i radijski voditelj, kolumnist, stand-up komičar... možda sam nešto i izostavio. Dakle, radili ste puno različitih stvari u životu, kao što ih radite i dalje. Otkud dolazi ta želja da se posvetite tako širokom spektru zanimanja?

- Jednostavno volim raditi. Ne zanima me mirovanje i letargija. To je osnova. Volim različite stvari. Inače potječem iz siromašnog svijeta minimalnih nadnica, tako da su mi sve te stvari koje ste pobrojali kao šetnja kroz zabavni park. Ne radi se tu o novcu ili slavi, već o tome da postoji nešto zbog čega se zadovoljno dižem svakog jutra i tome se posvećujem, umjesto da živim u kući, muvam se oko nje i čekam da umrem.

Stvaranje magije

U vašoj redovnoj kolumni za LA Weekly izazvali ste priličan broj reakcija kad ste naveli razlog zašto ne želite više biti glazbenik i izvoditi, kako ste nazvali, “vintage glazbu”, a koji se svodi na to da treba prestati onog trenutka kad glazba “prestane svirati vas” i kad se sve pretvori u gaže. Koji je to trenutak u kojem osjećate da vas glazba kao umjetnička forma napušta? Koji je to snažni imperativ koji vam kaže da su “dani odbrojani”?

- Mislim da puno glazbenika prolaze kroz razna teška iskustva, i fizička i psihička, kako bi došli do pravog materijala. Jednostavno izgradite stjenovitu obalu i onda se u nju zabijate iznova i iznova. To je teško raditi, kao što je teško i prestati to raditi. Zato vidimo oko sebe puno preranih smrti, ovisnosti o drogama i tome slično. Također, za veliku većinu glazbenika tu je i komponenta starenja. Jedno kratko vrijeme si mlad, a onda malo dulje vrijeme nisi. Puno njih ne može podnijeti da se pretvore u vlastite karikature. To nije nimalo lagan okoliš za živjeti i preživjeti. Za biti uspješan, bez obzira koju vrstu glazbe svirali, morate biti jako čvrsti.

Ili je to možda uvijek isti problem za sve glazbenike, stopiti prave riječi s pravom glazbom, problem “stvaranja magije”?

- Mislim da godine izuzetno puno utječu na pisanje pjesama. Ili je to možda samo stvar sa mnom. U određenoj dobi sam shvatio da sam lirski rekao sve što sam imao za reći. Znao sam da jako dobro baratam formom, ali nisam osjećao nagon da rovarim dublje i čupam stvari van. To lako može biti i znak da vam nije još puno toga ostalo. Točno i jasno sam znao kad je stvar bila gotova. Od donošenja te odluke nisam niti jednom razbijao glavu o tome je li bila ispravna ili ne.

Smatrate li možda da je postojanje interneta djelomično ubilo tu magiju koju je glazba imala u predinternetsko doba, u smislu da se izgubila ta perspektiva “svete borbe na terenu” i kad je glazba postala “samo” glazba?

- Uvjeren sam da velik broj ljudi tretira glazbu kao pozadinski sadržaj, nešto što je ‘upaljeno’. Meni znači daleko više. Mislim da je internet simultano ljudima donio puno različite glazbe, kao što im je donio i puno mediokritetske glazbe.