Zubin Mehta i Beogradska filharmonija: Koncert čija je važnost pretočena u središnji društveni događaj ljeta

Tko je bio, a tko nije na preksinoćnjem otvorenju 11. festivala Julian Rachlin & Friends u Dubrovniku usputno je i manje važno pitanje. Svi najvažniji ionako su bili na Držićevoj poljani i pred Kneževim dvorom i katedralom: legendarni maestro Zubin Mehta, sjajan violinist Julian Rachlin, dvoje predivnih pjevača Marija Kuhar Šoša i Ipča Ramanović, precizan i nadahnut orkestar Beogradske filharmonije i više od tisuću ljudi koji su ih došli slušati i koji su ih sve skupa ispratili ovacijama.

Raspoloženi Rachlin

Bio je to događaj velike političke simbolike, ali u prvom redu velika umjetnička, glazbena priredba te kulturan i civilizacijski važan čin kako svih umjetnika i beogradskog orkestra, tako i njihovih domaćina, grada Dubrovnika i Hrvatske. Gostovanja srpskih umjetnika i umjetničkih ansambala u Hrvatskoj već godinama nisu nikakva novost, baš kao ni odlasci hrvatskih umjetnika u Srbiju. I jedni i drugi su, često i mimo pažnje javnosti, obnavljali stare i gradili nove mostove na kojima bi političari poslije tek službeno prerezali vrpce i nastavili već započetu komunikaciju.

Ipak, svi uključeni u projekt, od samog maestra Mehte i Rachlina, te hrvatske i srpske strane, bili su svjesni posebne težine koju ima dolazak (povratak nakon 30 godina) Beogradske filharmonije baš u Dubrovnik. I svi su najbolje napravili ono što su trebali. Beograđani su doista, baš kao što je i obećao maestro Mehta, ostavili srce na pozornici, svirali sjajno, ambiciozno, mladalački svježe i nadahnuto, kako i priliči prigodi, mjestu i velikoj glazbi koju su odabrali.

Brahmsova Druga simfonija, koliko to dopuštaju uvjeti koncerta na otvorenom u uzavreloj dubrovačkoj subotnjoj večeri i kliktanje čiopa koje su se rado pridruživale muziciranju glazbenika, pokazala je u drugom dijelu večeri pregršt kvaliteta pomlađenog i pod upravom Ivana Tasovca silno ambicioznog orkestra koji je u postmiloševićevskoj eri sam izborio status kulturne ikone i prvoklasnog ambasadora svoje zemlje.

U prvom dijelu, uz virtuoznog i također naročito raspoloženog Rachlina u Violinskom koncertu u e-molu Felixa Mendelssohna, najdražesniji dio ovog prelijepog i prevažnog događaja bili su nastupi dvoje mladih pjevača: srpskog baritona sa stalnim angažmanom u Berlinu Ipče Ramanovića te čistog i blistavog dijamanta hrvatske operne scene, sopranistice Marije Kuhar Šoša. Od maestra Mehte pomno odabrane arije iz Mozartova “Figarova pira”, kojima je prethodila i uvertira te opere, ta slavni i popularni duet “La ci darem la mano” (Tamo ćemo si pružiti ruku) Don Giovannija i Zerline bili bi dostojni gala koncerta na bilo kojoj svjetskoj pozornici.

Večer za dugo pamćenje

Događaji i noći poput ove, koju ćemo svi dugo pamtiti, veliki koncerti i dramske predstave kakvih je bilo pregršt i na netom završenim Dubrovačkim ljetnim igrama i kakvi još slijede na Rachlinovu festivalu (već večeras na istom mjestu Rachlin nastupa sa slavnim komornim orkestrom Kremerata Baltica) oplemenjuju i sam Dubrovnik i sve koji u njima na bilo koji način sudjeluju.