Moj dobar poznanik Dale Watson već nekoliko godina nažalost nije posjetio Zagreb iako mu je sadašnja životna družica Cecil porijeklom s Brača, a i njegov pedal-steel gitarist ima rodbinu u Gorskom kotaru. Šteta, jer taj country "gospodin ugodnog baritona", kako je Goran Bare nazivao Merlea Haggarda dok sam menadžerirao Majke, postojano niže kvalitetne albume na kojima, kao i na nastupima, plijeni pažnju i fingerpickingom te pričama o "životu poput pjesme".
Dale gleda u retrovizor znajući da je prije bilo bolje, no prava je šteta što, unatoč tristotinjak koncerata koliko ih godišnje odradi, ne uspijeva ni u Americi dosegnuti popularnost Willieja ili Waylona iz sedamdesetih o kojima uz viski pjeva u uvodnoj pjesmi. Vraški je zabavan, ali i u pravu kad se pita što se dovraga dogodilo s Cadillacom, radiom i američkom ljubaznošću, ali i potresan kad pjeva "ako me zaista voliš, nadživi me". Naime, njegova djevojka prije više od četvrt stoljeća poginula je u prometnoj nesreći nakon čega je Dalea od samoubojstva tabletama za spavanje spasio njegov menadžer. Daleov život je kao iz starih country pjesama, a on poput mitskog lika s glasom nalik na Elvisov, i baš mi se iz tog razloga bila čast u Ljubljani, Zagrebu i Austinu zapiti s njim.
DALE WATSON
Unwanted
Forty Below records
žanr: outlaw-country
ocjena: 4
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....