‘Želim da novi program ukloni reputaciju suvremene glazbe kao nečeg neshvatljivog i napornog‘

Mlada, ali već afirmirana hrvatska skladateljica s bečkom adresom, Margareta Ferek Petrić, izabrana je za novu umjetničku voditeljicu Muzičkog biennala Zagreb. Njezin mandat odnosi se na izdanja 2021. i 2023. pa će tako upravo ona imati čast definirati program festivala na kojemu će se proslaviti njegov šezdesetogodišnji jubilej. Margareta nam je u intervjuu otkrila kakva nas iznenađenja čekaju na obljetnici MBZ-a i kako bira program.

Muzički biennale Zagreb 2021. obilježava 60. godina postojanja. Što pripremate za publiku povodom godišnjice?

- U ovom trenutku mi se, nažalost, čini smisleno na neki način obrnuto odgovoriti na pitanje - majka priroda imala je (neugodna) iznenađenja za planiranje 60. godišnjice Biennala zahvaljujući pandemiji i potresu. Što se programa tiče, ne želim pokvariti doživljaj pa pozivam sve zainteresirane da nas redovito prate, neće ostati razočarani.

Na koji način birate program, u kojoj je on fazi trenutačno?

- Želim da bude svestran i zanimljiv, da raskida granice između postojećih ladica akademske i alternativne suvremene scene, da privuče ljubitelje glazbe i umjetnosti iz različitih smjerova i prije svega ukloni reputaciju suvremene glazbe kao nečeg neshvatljivog i napornog. Cilj mi je obuhvatiti za Biennale povijesno važne ličnosti i predstaviti razvoj suvremene glazbene scene u najsnažnijem mogućem kapacitetu. Program je u fazi prekrojavanja zbog novonastalih okolnosti kroz rezanje budžeta zbog pandemije i potresa - nažalost, djelomično i zbog ignorantne politike.

Na koji je način kriza izazvana koronavirusom utjecala na rad MBZ-a?

- U praksi ćemo toga u potpunosti biti svjesni tek kad bude jasno kako se situacija dalje razvija s mjerama fizičke udaljenosti i mogućnostima internacionalnih putovanja. Neizvjesno je i korištenje nekih prostora zbog posljedica potresa pa nitko sa sigurnošću ne može znati očekuje li nas (i ako da - kad) sljedeći val pandemije. Sve donesene mjere imaju velik utjecaj na formiranje festivalskog programa i trenutačno moramo biti spremni na nekoliko scenarija.

Planirate li neke promjene u vezi MBZ-a u naredna dva izdanja festivala?

- MBZ treba ojačati svoju ulogu na internacionalnoj sceni festivala, okrenuti se digitalizaciji sadržaja te raditi na učvršćivanju veza izmedu hrvatskih skladatelja i međunarodnih ansambala. Polažem veliku vrijednost u to da kompozicije naručene od strane MBZ-a odgovaraju mogućim koncertnim programima budućnosti, a također ću nastojati povezati ljude čiji zajednički rad na projektu za MBZ otvara put za daljnje uspješne suradnje.

I sami ste prije surađivali s MBZ-om, koji su sve projekti bili u pitanju?

- Upravo jedna od narudžbi MBZ-a koju sam dobila 2015. godine za vokalni ansambl Antiphonus i trombon ('Silentium' na tekst Fjodora Tjutceva) potaknula me da razmišljam o smislenosti kombinacija instrumenata koje se često naruče za potrebe festivala (ne samo MBZ-a). Bilo je odlično imati izvedbu s vrhunskim interpretima, no za zadanu kombinaciju nema velike šanse da se ponovi u nekom drugom kontekstu. Za 'What happens to the hole when the cheese is gone' - trio za flautu, violu i harfu, naručen 2019. za izvrsan Trio Marsupilami, već postoje planirane internacionalne izvedbe u skoro vrijeme.

Kako ispunjavate sve obveze umjetničke voditeljice MBZ-a s obzirom na činjenicu da živite i radite u Beču?

- To, naravno, ima svoje pozitivne i negativne strane. Moram biti odlično organizirana da sve uskladim, dakle sve sastanke planiramo unaprijed kako bismo ih mogli realizirati tijekom mog boravka u Zagrebu. Iako se većina obveza rješava preko interneta, za neke ponekad ipak moram otputovati i u druge zemlje, što je iz Beča čak i jednostavnije. U doba bez restrikcija život mi je bio neopisivo brz, raspoređen između putovanja, sastanaka i komponiranja. Tijekom karantene važnost online funkcioniranja postala je jasnija nego ikad. Nedavno sam prisustvovala Zoom sastanku EFA-e (Europskog udruženja festivala) s otprilike 50 ljudi koji su bili u različitim gradovima. Svi se zapravo bavimo sličnom problematikom i temama (s iznimkom kulturne politike Grada Zagreba, koju je, nažalost, uistinu teško usporediti s bilo kojim drugim europskim gradom). Što se kulture tiče, svijet je jedan veliki organizam koji konstantno mora ostati povezan i izvan nacionalnih granica.

Brojni ansambli već su izvodili vaša djela, no imate li neki neostvareni san?

- Moram priznati da na neki način živim svoj san - radim s odličnim glazbenicima i to mi je oduvijek bio cilj kao skladateljici. Neostvareni snovi teže malim slatkim profesionalnim fetišima, kao npr. želja da napišem kompoziciju za električnu gitaru i orkestar.

Na čemu trenutačno radite?

- Uskoro počinjem pisati kvartet klarineta koji je naručen od strane Styriarte festivala za dečke koji su me oduvijek fascinirali na pozornici - Vienna Clarinet Connection. Kompozicija će biti predstavljena pored Mozartovih divertimenta, slobodna sam inspirirati se Mozartovim djelom, reinterpretirati ga, uništiti ili postaviti u novi kontekst. Upravo ta sloboda izričaja je ono što volim pri komponiranju, ona je istovremeno vrlo iscrpljujuća, no i neopisivo zabavna.

Što vas inače inspirira u vašem skladateljskom stvaranju?

- Sve i ništa! Ponekad je jednostavna potreba za traženjem i stvaranjem nekih novih zvukova u prvom planu, često mi se svidi neka slučajna rečenica iz filma, knjige, kazališnog djela, znanstvenog članka, ponekad potreba za izražavanjem satire i humora... Štogod bilo, kao prvo stvaram naslov djela. Bez toga ne funkcioniram i ne mogu početi skladati, tako da se često osjećam kao da pišem neke lude bajke koje interpreti i publika moraju zamisliti bez riječi.

Koliko su za vašu glazbu važni svjetski trendovi, kako oni utječu na vas?

- Biti u toku s trendovima znači biti informirana osoba. Što više informacija posjedujemo, tim bolje možemo funkcionirati u društvu i sami sa sobom. No za mene je bitna individualnost, nije mi cilj slijediti nešto, kopirati ili ponavljati, tu tendenciju prošla sam u pubertetu neovisno o komponiranju i ne smatram je nekom osobito uspješnom vrlinom kod odraslih osoba. Pri skladanju me hrani jedna poprilično tvrdoglava, egocentrična energija koja je produkt sakupljenih informacija, reakcija na te informacije i besramne potrebe za nesvakidašnjim izrazom kroz glazbu.

Muzički biennale Zagreb jedan je od najznačajnijih hrvatskih glazbenih festivala i jedan od najstarijih festivala suvremene umjetničke glazbe u svijetu. Utemeljio ga je Milko Kelemen 1961. godine, a poslije njega vodili su ga skladatelji Igor Kuljerić, Stanko Horvat, Ivo Josipović, Berislav Šipuš i Krešimir Seletković.